Dio američke administracije bliske Donaldu Trampu, koji dijeli stavove Milorada Dodika, predsjednika Srpske, u vezi sa redefinisanjem globalnih odnosa i vođenjem konzervativnije socijalne politike, ne želi da oteža Trampove napore u postizanju mira u Ukrajini. Iako sasvim sigurno liderima Srpske nije to bila namjera, bilo kakvo ugrožavanje bezbjednosti u BiH može se negativno odraziti na Trampove napore da se postigne mir, ili su ga, barem, u to uspjeli ubijediti njegovi saradnici koji se bave spoljnom politikom SAD. Time se može objasniti kako je manji dio kongresmena i senatora, koji do sada nije imao veliki uticaj na spoljnu politiku nove administracije, uspio ubijediti Trampove ljude koji vode spoljnu politiku da ne treba podržati trenutne korake koje preduzima liderstvo RS.
Jedna od ključnih izbornih baza Trampa su konzervativni jevanđeoski hrišćani, koji se suprotstavljaju politikama Evropske komisije, liberalizaciji porodičnih odnosa i žele jačanje nacionalnog suvereniteta. Oni u Trampu vide instrument koji može pomoći sprovođenju njihovih ideoloških ciljeva. Dio tih ljudi je posljednjih godina boravio u Evropi i sastajao se sa političkim predstavnicima u Evropi koji žele promjenu tih odnosa i obećali su da će Tramp pomoći da se njihova politička vizija ostvari.
Međutim, Tramp je tokom izborne kampanje obećao da će u najkraćem mogućem periodu završiti rat u Ukrajini, čime je pridobio glasove nezavisnih glasača i glasača centra, a za njegov politički kredibilitet u tom sloju stanovništva mu je važno da ovo obećanje ispuni. Da bi ga mogao ispuniti, važno mu je da ne naljuti Evropljane, koji će morati obezbijediti trupe za čuvanje mira koji će Tramp pokušati da ispregovara, a već ih je dovoljno naljutio uvođenjem carina na evropsku robu koju uvoze u Ameriku. S obzirom na to da je Tramp obećao Amerikancima da neće slati američke vojnike u strane misije, on će ovaj posao morati da prepusti Evropljanima. Zato Tramp sebi ne može priuštiti dalje korake koji će naljutiti Evropu i na taj način onemogućiti sprovođenje njegovog mirovnog plana. U tom diplomatskom “plesu” između Brisela i Vašingtona prelamaju se odnosi u mnogim evropskim zemljama, od Italije, Francuske, Njemačke, Mađarske, pa do Ukrajine i Rusije, a na kraju krajeva i na zapadnom Balkanu.
U Evropskom parlamentu održana je u srijedu naveče debata u kojoj su učestvovali uglavnom poslanici koji su i ranije izražavali negativne stavove prema potezima lidera RS, i tu nije ništa novo. Međutim, novo je to da su im se pridružili poslanici zemalja na istoku, poput Poljske, čiji su predstavnici tradicionalno podržavali poziciju RS, ali sada doživljavaju Rusiju kao prijetnju. I Italija, kao jedna od zemalja koja je držala stranu RS u proteklom periodu, i čija liderka Đorđa Meloni, uz mađarskog premijera Viktora Orbana, ima najbolje odnose s Trampom, doživljava Rusiju kao prijetnju. U tom odmjeravanju snaga, na istoj strani su se našli liberali Evrope i konzervativci, osim njemačkog AfD-a, austrijskih narodnjaka i Orbanovih pristalica, što je takođe značajno uticalo na formulisanje nove evropske politike.
EU želi da demonstrira Trampu da je u stanju da se izbori s bezbjednosnim izazovima u svijetu, i da će moći preuzeti posao čuvanja mira u Ukrajini, ako Tramp uspije da ubijedi Ruse da pristanu na njegov sporazum. EU će biti prisiljena, iako to ne želi, da demonstrira u BiH da je sposobna da očuva mir, pa čak i ako to znači angažovanje EUFOR-a.
Svijet se nalazi u najvećoj turbulenciji od završetka hladnog rata do danas, a događaji koji će uslijediti u narednih nekoliko sedmica i mjeseci definisaće globalne odnose u decenijama koje dolaze.
Izvor: nezavisne.com
