Postoji teorija koja kazuje da izraz ima makedonske korijene. U toj bivšoj jugoslovenskoj republici postojao je običaj da se duševni bolesnici, koji su se često i histerično smijali, liječe uz molitve nad brašnom od kojih su zatim pravljeni hljepčići.
Ipak, može biti i da je porijeklo izreke još starije jer druga teorija kaže da joj porijeklo treba potražiti Staroj Grčkoj. Naime, ljudi su tada vjerovali da božanstva, kao i ljudi, umiru. Ona to čine u jesen i ponovo se rađaju s proljeća. Ipak, preko zime, dok su stari bogovi mrtvi, a novi još nisu rođeni, duše mrtvih izlaze na svjetlost dana, a jedina zaštita od njih za žive je smijeh i radost.
Zato je to vrijeme kada razuzdane povorke idu ulicama, igraju po trgovima i obilaze naselja. U tim povorkama naročito mjesto zauzimali su likovi budala, dvorskih luda i ostalih lakrdijaša kojima je smijeh bio nezaobilazni način tjeranja straha.
A kako su se ove “lude” često posipale brašnom, da bi bile bijele kao mrtvaci koje ismijavaju, ovdje treba tražiti korijene izreke “smije se k’o lud na brašno”.: “Smije se k'o lud na brašno”?
Izvor: Skolski.ba
