S velikim zadovoljstvom evo jedne nimalo originalne teme i plitkoumnog promišljanja o našoj kolektivnoj ponedjeljkom-indukovanoj amneziji.
Ponedjeljak: Dan kada lažemo sami sebe (i eventualno druge).
Ah, opet smo slagali.
Pa naravno koga drugog nego sebe.
Huh. Ili nam se taj omrženi ponedeljak pretvorio u Lažni Dan
Od ponedeljka sve kreće.
Ustaću ranije.
Počinje dijeta.
Od ponedeljka jedem zdravo.
U ponedeljak te zovem.
Završavamo u ponedjeljak.
Ponedeljkom obavljamo sve ono sto ne možemo drugim danima, ali, nažalost ne obavimo ni ponedeljkom.
Taj sveti dan u sedmici, crveno slovo savjesti, duševna ispovjedaonica u najavi, kada se kolektivno budimo s amnezijom.
Zaboravljamo na sve one nezdrave obroke natopljene kajanjem od vikenda, na koznakolikosatno skrolovanje po bespućima društvenih mreža, na obećanja samima sebi da ćemo “od sutra” biti bolja verzija sebe. I gle čuda, “sutra- ponedjeljak” je stigaooooo.
S ponedjeljkom, naša tijela magično postaju željna zdravih salata (koje će, budimo realni, već u srijedu zamijeniti ostaci pizze od petka). Naši umovi, odjednom prosvijećeni, žude za učenjem novih vještina, čitanjem “Kapitala”, Biblije, ili barem onih silnih samopomoć- knjiga koje skupljaju prašinu na polici. Naše duše vape za teretanom, za znojem pročišćenja, za onim bolom u mišićima koji nas podsjeća da smo, eto, konačno nešto korisno uradili za sebe.
Ponedjeljak je dan grandioznih planova. Napravit ćemo raspored vježbanja (koji ćemo izgubiti do utorka, jer ga nismo sejvovali). Početi ćemo pisati taj roman (čije ćemo prvo poglavlje prepravljati idućih pet godina). Naučiti ćemo i novi jezik, ima tiih online fono-kurseva. Prestati ćemo pušiti (do prve jutarnje kafe). Da, i smanjiti kafu. Jer srce se uzlupa i takooo.
Smanjiti ćemo naravno i vrijeme provedeno na internetu (čim još samo provjerimo notifikacije).
I onda prođe ponedjeljak.
Utorak donosi prve izgovore.
Srijeda je već izgubljena bitka.
Četvrtak je predaja.
Petak je zasluženi reset u obliku hedonizma, jer kad ako ne danas.
Subota i nedjelja su ionako amnestirani od bilo kakvih ozbiljnih životnih odluka.
I tako u krug. Do ponedjeljka.
Ali, čuj, barem imamo ponedjeljak! Taj divni dan iluzija kada možemo na kratko zavarati sami sebe da smo sposobni za promjenu. Jer, budimo iskreni, da nemamo taj ponedjeljak, kako bismo uopšte preživjeli sve te silne nedjeljne grijehe i odgađanja? Ponedjeljak je naša kolektivna mantra, naša nada u bolje “sutra” koje nikada ne nestaje, ponedjeljak umire poslednji.
I znate šta? Možda je baš u toj vječnoj nadi i ljepota cijele te farse. Jer, ko zna, možda jednog ponedjeljka……
Do idućeg ponedjeljka, naravno. Tada krećemo ispočetka. Ozbiljno. Ovaj put stvarno.
Dobro jutro
Pozdravlja vas ponedeljački Banjalučki