Dobrodošli, dragi sugrađani, u najnovije izdanje “Skupštinskih zapisa”, vaše omiljene rubrike o nadrealnom i pomalo nečistom plesu vašom voljom izabrane birokratije u našem voljenom gradu. Spremite se da zaronite u duboke vrtloge besmisla, gdje se riječi pretaču u ništavilo, a odluke… postaju mrlja na papiru.
Još jedna skupštinska sjednica u najavi, ovaj put oko plivanja.
Pomisli čovjek, “E, ovaj put će valjda nešto konkretno da se desi!” Naivno, znam. To je kao da se nadate da će vam kafa u koju ste upravo nasuli hladno mlijeko i dalje biti vrela i možda je tehnički moguće, ali u praksi, to je fantazija.
Naši cijenjeni odbornici, vječiti studenti besmisla, blasfemije, čast izuzecima, ponovo su najavili da se okupljaju. I doktori i roštiljdžije i direktori , advokati, specijalci svakojako. Ima svega, tako i treba, to su predstavnici naroda. Molim???
Pretpostavljamo da je ovaj put razlog bio gorući problem poput, recimo, pitanja boje semafora na raskrsnici gdje nikada do sada nije bilo semafora. Ili možda da li je dozvoljeno u užoj gradskoj zoni turistima hraniti golubove mrvicama od bureka, ali ne i sirnice? Dramatično, znamo, bazeeeen, okkkkk.
Svaka sjednica počinje onim optimističnim tonom: “Danas ćemo, cijenjeni odbornici, razmotriti ključni problem, koji tišti naše građane.” Svaki put jedan, ali spisak pojedinačnih nepremostivih problema je podugačak. I interesantan, jer problema uglavnom ne bi bilo da nema njih 31-og.
I tu se narativ raspline, kao jutarnja magla nad Vrbasom. Slijedi višesatno prepucavanje oko proceduralnih pitanja, gdje se gubi više vremena, nego što je potrebno da se izgradi novi most u Česmi. Ko je rekao u Docu?
Odbornici se nadmeću u govorničkim bravurama, nabrajaju prvo kome se obraćaju po pet minuta- “poštovani gradonačelniče, zamijeničw, menadžeru, savjetnice, odbornici, predsjedniče, potpredsjeniče, sekretaru, potpisnici, direktori, stručna službo, zapisničarko, a onda nastavljaju iznoseći “čvrste dokaze” i “nepobitne činjenice” koje bi, kada bi se sabrale, mogle popuniti enciklopediju o tome kako se ne rješavaju problemi.
Recimo “Enciklopedija pravljenja problema”, adekvatan naziv.
Atmosfera je, očekivano, napeta, u rukama TV Simića, ponekad i kamera zadrhti. Ne od želje da se nešto uradi, već od cike da se nadglasa onaj drugi.
Drama. Dramaturgija. Izrazi lica. Mimka. Žamor. Poneka uvreda. Poneki san. Poneki kopanje nosa. Poneka i pametna.
Svaka od ovih stavki toj grupaciji donosi nove nule iza prve brojke koja nije nula. Ovih 200.000 stanovničnih ljudi Banjaluke najčešće ostaje- samo na nuli.
Čini se da je cilj broj jedan svake sjednice potrošiti što više vazduha u prostoru, a broj dva – osigurati da se ne donese nijedna odluka koja bi mogla izazvati, nedajbože, promjenu. Jer promjena, to je kao promaja za njih: opasna i nepredvidiva.
Ponekad se pitamo da li oni uopšte znaju zašto su tamo, ili su samo sebi bitni. Možda misle da je to neka vrsta reality showa, “Banjalučka skupština: Zadruga demagoga”, gdje pobjednik dobija titulu najvećeg demagoga godine. Nagrada? Još jedna sjednica i uvodna riječ- naravno.
A efekat svega? Nula bodova. Nadali smo se da će se barem dogovoriti oko toga ko će platiti turu pića poslije sjednice, ali ni to.
Sve ostaje po starom: rupe na putevima su i dalje rupe, malo dublje i skuplje, javni prijevoz je i dalje avantura- besplatna- koja se plaća, djeca u vrtić kreću sa 11 godina, a komunalne usluge… pa, one su tu negdje, kao i duh dobre volje u Skupštini – prisutne, ali nisu baš opipljive. Osim kad su smeće oko kontejnera ili metar snijega na trotoaru. Trotoartu.
Zato, sljedeći put kada čujete najavu za novu sjednicu Skupštine Grada Banjaluke, nemojte se uzbuđivati, niti bilo šta očekivati. Ok, znamo da odavno ne očekujete ama baš ništa.
Umjesto toga, skuhajte sebi kafu, ostavite sebe sebi i razmislite o tome kako su neki ljudi plaćeni, (neki i podmićeni, neki i kriminalni) da se prave da nešto rade, dok mi ostali stvarno nešto radimo.
I na kraju, sjetite se da u ovom teatru apsurda, barem imamo materijala za sve. Bio to snijeg, smeće, il’ govna koja plutaju Vrbasom. I vjerujte, ona manje smrde od nekih drugih stvari.
Dobro jutro.
Pozdravlja vas Banjalučki.