Svakoga dana trotoari u okolini osnovne škole Ivan Goran Kovačić i to u terminima dovoženja djece u školu i odvoženja istih iz škole su pretrpani. Tako je sa trotoarima sa obe strane saobraćajnice, u dužini od stotinjak metara, gdje na desetine da ne kažemo stotinjak automobila – okupira trotoare u ovim terminima.
Tako trotoarima ne mogu proći ni pješaci, ni invalidna lica, niti majke s dječjim kolicima, kao ni djeca koja se vraćaju ili idu u školu.
Da li je moguće da svi ti ljudi žive negdje daleko i da po djecu moraju dolaziti udaljenih krajeva grada i da zbog toga dolaze automobilima?
Inače poznato je da se u osnovne škole upisuju djeca iz okoline a ne iz drugih naselja pa se postavlja pitanje nije li ovo možda ipak nešto drugo u pitanju, a ne potreba da se po djecu dolazi izdaleka?
Nisu li to ipak okolni stanovnici koji jednostavno ne žele da protegnu noge, već hoće da po svoju djecu dođu automobilom, jer su tako navikli i jer im je to stil života.
Dom zdravlja Banja Luka upravo sprovodi preglede na otvorenom, kako bi smanjio broj oboljelih od šećerne bolesti i utiče na lokalno stanovništvo da promijeni neke životne navike.
Jedan od najvećih uzroka šećerne bolesti je – nekretanje.
Pa, hajte dođitr po tu djecu bez automobila, bar zato što volite sebe.