Prije pet godina, Maja Nicole Kovačević Wiessmueller donijela je odluku koja je mnoge iznenadila. Napustila je život u Zagrebu i sa sinom Majem preselila se u kuću svog pokojnog oca u Vranik, selo sa samo šest stanovnika. Očekivala je izazove, ali nije očekivala da će postati predmet oklada među komšijama.
Od gradske gužve do ličke idile
“Navodno su se kladili da neću izdržati ni mjesec dana. Pa su produžili na tri, pa na šest, ali evo – peta godina je tu,” priča Maja kroz smijeh. “Nisu vjerovali jer sam bila tipična gradska djevojka.”
Odluka o preseljenju nije bila impulzivna. “Dvadeset godina govorila sam da želim živjeti u Lici. Tata mi je bio iz ove kuće i osjećala sam povezanost,” kaže. Presudni trenutak dogodio se prije zagrebačkog potresa. Maja i njen sin došli su na vikend u Vranik, nakon čega je uslijedio lockdown – i jednostavno su ostali.
Izazovi života na selu
Preseljenje u Liku značilo je prilagodbu na potpuno novi način života. Prvi izazov bio je osnovni – voda. “Kad smo došli, nije bilo tekuće vode. Iz modernog stana prešli smo na odlazak po vodu na čatrnju,” prisjeća se Maja.
Osim vode, morali su savladati i druge vještine. “Nisam znala ni kako se drva režu ni kada se sadi cvijeće, ali komšija Nikola mi je svaki dan davao upute. Svaki dan učiš nešto novo, a te vještine su ključne za preživljavanje ovdje.”
Najveći izazov bio je pronalazak majstora. “Gdje ima volje, nađe se i način, pa smo sin i ja sami radili većinu radova na kući. Puno grešaka, puno smijeha, ali kuća sada izgleda onako kako smo je zamislili.”
Život sporiji, ali kvalitetniji
Jedan od glavnih razloga zbog kojih Maja ne razmišlja o povratku u grad je – mir. “U Zagrebu bih čekala dvije sedmice na popravak nečega, ovdje to riješim za pola sata. Manje gužve, manje stresa, više vremena za porodicu.”
Iako selo ima tek nekoliko stanovnika, u obližnjem Lovincu nalazi se škola, ambulanta, apoteka i prodavnica – sve što je potrebno za život. “Frizera sam pronašla u Gospiću, sve ostalo je tu,” dodaje uz smiješak.
Hitna pomoć, kaže, funkcioniše odlično. “Imali smo situaciju nedavno, bili su tu za sedam minuta. Sve radi kako treba.”
Mali razredi, ali veliko djetinjstvo
Maja naglašava kako je odrastanje u Lici njenom sinu donijelo neprocjenjiva iskustva. “Maj ide u razred s još dvoje djece, ali to ih ne sprječava da uživaju u djetinjstvu.”
Djeca provode puno vremena vani, druže se i igraju. “U gradu su djeca na ekranima, ovdje ih ljeti i u proljeće jedva vidiš u kući.”
Opština osigurava besplatan prevoz do škole, a škola organizuje brojne aktivnosti za učenike. “Nema velike razlike u kvalitetu obrazovanja u odnosu na grad, samo što ovdje djeca imaju više slobode.”
‘Kad Maja ode, dva i po kilometra nema nikog’
Dok smo razgovarali, na vrata kuće pokucao je komšija Nikola. “Bilo mi je drago kad sam čuo da će se neko doseliti, ali nisam vjerovao da će ostati,” kaže.
Nikola je živio u Norveškoj, ali se vratio u rodni kraj. “Selo je prije imalo 60-70 kuća, sad nas je sedmero. Vikendaši dođu, ali na jesen odu. Teško je ponovo naseliti selo.”
Maja dodaje kako je ključan problem nedostatak posla. “Da ima posla, ljudi bi dolazili. Kad bi država pomogla, više bi nas se vratilo.”
Pomoć lokalnoj zajednici
Po dolasku u Liku, Maja je osnovala grupu “Sharing is Caring Lika”, koja povezuje ljude kroz međusobnu pomoć i dijeljenje resursa. “Krenuli smo s pet ljudi, sada nas je preko stotinu. Pomogli smo mnogima – od samohranih majki do starijih osoba kojima je trebala pomoć.”
Naglašava kako dijeljenje nije znak siromaštva, već odgovornosti. “Dijelimo jer je to način održivog života. Kružna ekonomija je nešto što svijet treba.”
Otvara bistro ‘Crna Ovca’
Maja trenutno radi na otvaranju bistroa “Crna Ovca”. Smješten samo sedam minuta vožnje od autoputa A1, Vranik ima potencijal postati zanimljivo odredište za putnike.
“Ideja je došla kroz razgovore s prijateljima – svi su govorili da ovom kraju treba mjesto za druženje i dobru hranu.”
Bistro će nuditi fuziju ličke i međunarodne kuhinje, a otvaranje je planirano u narednih godinu dana. “Neću previše otkrivati, ali mislim da će se ljudima svidjeti.”
‘Samo treba probati’
Maja poručuje svima koji razmišljaju o preseljenju da se ne boje. “Nema savršenog trenutka, samo odluka. Ljudi često misle da je ovakav korak težak, ali nije – samo treba probati.”
Naglašava da ne treba čekati penziju ili bolje uslove. “Ako ništa drugo, ovo može biti još jedna priča u životu. Možda uspješna, možda ne, ali ako ne probate, nećete znati.”
Maja danas ne može zamisliti povratak u grad. “Ovo je bila najbolja odluka u mom životu. Puno je bolje živjeti slobodu na selu nego ropstvo u gradu.”
Projekt “Zašto Lika” donosi priče ljudi koji su odlučili napustiti užurbani gradski život i pronaći novi dom u jednoj od najrjeđe naseljenih regija Hrvatske. Ove priče dokazuju da Lika nije samo mjesto iz kojeg se odlazi, već i destinacija za novi početak.