Sejo je dijete koje dolazi iz porodice koja se bavila mesoprerađivačkim poslom, a, kako je otkrio, otvorenje benzinske pumpe “Petrol Brajlović” je ispunjenje njegovog dječačkog sna.
– Dedo i otac su povremeno za naše potrebe rezali drva motorkom. U nekoliko navrata, kao dječak, morao sam vozom otići po gorivo u Foču, jer nije bilo goriva. To je trajalo skoro pola dana, jer nije često bilo vozova. Kada sam se jednom prilikom vraćao sa starim kanisterom od pet litara, obećao sam da ću otvoriti benzinsku pumpu u Ustikolini. I, evo, pedesetak godina poslije, ispunio sam dječački san i u rodnoj grudi otvorio “Petrol Brajlović” – kaže nakon otvorenja Sejo koji je svečanu vrpcu presjekao sa sinovima Sanelom i Dinom i načelnikom Ustikoline Mujom Sofradžijom.
Nakon dolaska u Sarajevo, Brajlović je nastavio posao u mesnici, potom se okušao i kao pjevač, a poslije rata postao je uspješan ugostitelj koji je poznat širom Balkana.
– Ja sam se rodio 1956. godine. Moj otac i majka su sa dedom radili u klaonici. U Sarajevo sam došao da se školujem za mesara. Radio sam u mesnici UPI na Marijin Dvoru. Sve poslije je historija i rezultat mukotrpnog rada. Ništa mi nije došlo preko noći. Uvijek sam bio posebno vezan za Ustikolinu. Ova benzinska pumpa je dokaz koliko sam vezan za rodni kraj. Sad moji zemljaci ne moraju u Goražde i Foču da natoče gorivo. Otvorio sam desetak novih radnih mjesta. U sklopu pumpe nalazi se kafić, kao i prodaja somuna sa punicinim kajmakom. Ma moja je pumpa, kao i moji specijaliteti, čudo neviđeno. Krenuo sam sa jednom pumpom, ali nije isključeno da će ih biti desetak. Preko puta pumpe je moj poznati ranč sa brojnim sadržajima kao što su fubal i odbojka na pijesku, bazen… I dalje ću nastaviti investirati u Ustikolinu i zajedno sa načelnikom Mujom Sofradžijom stvarati uslove za bolji život svih stanovnika – kaže na kraju Sejo.
Zanimljivo je da je prvih sto kupaca na njegovoj benzinskoj pumpi dobilo na poklon točenje goriva u iznosu 100 KM.
(Vijesti.ba)