„Desila se Slavija, sto hiljada ljudi. Dostavili smo pisma javnoj tužiteljki Zagorki Dolovac. Naši zahtjevi upućeni su tužilaštvu. Gazili su nas. Izlazili smo na ulice sa još više motivacije. Dočekali smo Novu godinu na ulici. Mostar, RTS, Autokomanda, ostavke premijera i gradonačelnika Novog Sada. Gotovo tri mjeseca nakon tragedije.
Prepješačili smo 80 kilometara kako bismo stigli do Novog Sada. Blokada tri mosta, tri mjeseca nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu. Odlučili smo da branimo svoja Ustavom zagarantovana prava u gradu u kojem je donesen prvi srpski ustav, Sretenjski ustav. Sretnimo se na Sretenje. Noseći štafetu slobode i solidarnosti, stigli smo u Kragujevac. Cijelog dana osnaživali smo jedni druge i otišli s porukom „Niko nije umoran!“.
Sljedeći je bio Novi Pazar. Svi studenti stajali su ponosno jedni do drugih, braneći zajedničke ideale. Gdje se majemo sljedeće? Nikad u većem broju i nikad snažnije volje spojio se sjever i jug. Veličanstveni Niš bio je uvertira za današnji Beograd. Ostaće neizbrisiv trag u srcima svih nas, suze kojima smo dočekani, zagrljaj koji smo podijelili, predjeli Srbije koje smo obišli, rane koje ste nam previjali, umor koji ste nam izliječili.
Uslijedili su osmomartovski protesti, žene u prvim redovima, rame uz rame, studenti i radnici. Sve što se događalo, dovelo nas je do sadašnjeg trenutka.
Pogledajte gdje smo, pogledajte koliko nas je! Vaš glas vrijedi! Vaš glas čujemo! Nek vaš glas traje! Hajde da zajedno probudimo Srbiju! Istrajimo u borbi za studente, poljoprivrednike, prosvjetne radnike, advokate, farmaceute, ljekare, glumce, umjetnike, novinare, inženjere, za sve živote koje smo izgubili i za one koje bismo izgubili, da smo nastavili da ćutimo. Noć je najmračnija pred svitanje. Do ispunjenja zahtevja!“, rekla je studentinja u govoru na velikom protestu u Beogradu.
Nakon govora prikazan je film kako je do sada izgledala studentska borba.
Izvor: N1