Ova uloga uključuje različite zadatke, poput sadnje, obrezivanja, zalijevanja i zaštite biljaka od bolesti i štetnika, kao i održavanje travnjaka i sistema navodnjavanja. Majstor za okoliš i voćnjake često radi s ekološki prihvatljivim metodama kako bi osigurao dugoročnu plodnost tla i održivost biljnog pokrova.
Takođe, može savjetovati vlasnike zemljišta o pravilnom uzgoju voćaka i optimalnom uređenju okoliša. Ovaj posao zahtijeva kombinaciju praktičnih vještina, botaničkog znanja i osjećaja za estetiku, a posebno je važan u održavanju privatnih imanja, parkova, voćnjaka i urbanih zelenih površina.
Kako u svojem videu navodi Srećko Stipović, čiji je kanal posvećen pričama običnih ljudi i njihovim zanimanjima, Arnes Delić iz Novoga Travnika krenuo je prije 15 godina uređivati voćnjake, kositi travu, krčiti zarasle površine. S biciklom i starom kosom išao je na posao. Danas je zajedno sa suprugom i ocem jedan od najpoznatijih majstora za okoliš i voćnjake a na posao dolazi automobilom.
Kupio je i kuću
“Ovim poslom se bavim 14-15 godina. Moj posao je održavanje zelenih površina, čišćenje trnja, korijena, sađenje sadnica, sađenje voća, obrezivanje voća i gnojenje voća. Što se tiče održavanja zelenih površina, košenjem trimerom, košenjem kosilicom…”, ispričao je Arnes.
Kada je krenuo s poslom, nije imao ni auto.
“Brat i ja smo stavili kose na bicikl. Imam ženu i četvero muških djece, četiri sina. To mi je prvo što sam stvorio. Mislim, to mi je najvažnije što imam sad u životu. A od ovoga sam sebi kupio sam mali traktorčić i na njemu sve priključke. Sve sa svojim parama, sa svojim rukama”, rekao je.
Ima sve moguće alate za posao oko uređivanja parcela a od tog posla nedavno je kupio i kuću. Kao što smo već napisali pomažu mu supruga i otac u poslu. Posla ima preko glave, kaže Arnes koji radi i šumski program gljiva, trava, zove, medvjeđeg luka.
“I kuću si kupio?”, upitao ga je Srećko. “Jesam”, odgovorio je Arnes. “Znači li to da se može od svog grada i ovdje živjeti?”, upitao ga je Srećko popratno.
‘Šta će mi Njemačka?’
“Može, meni ne treba Njemačka, niti bih volio ići negdje. Ko hoće raditi, ima posla. Malo se treba nekada i napatiti. Nekada ispadne lijep posao, velike pare. Nekada ispadne mali posao, male pare. Evo, znači i žena i otac mi pomažu. Radim od početka ovako, ujutru se kafa pije, dogovara se gdje će ko ići, šta će ko raditi. A osnovno i glavno je, što se tiče finansija i para, da je kod nas samo jedan novčanik, a taj novčanik je kod mene”, rekao je.
Brat i ja smo preuzeli stvar u svoje ruke. Prije deset godina ništa nismo imali, ni auto. Imali smo jednog prijatelja koji je radio. On nam je te kose nasadio i onda smo počeli s biciklima. Ja sam brao i Vrganje, kad je kiša i kad nije. Uspio sam za 22 dana zaraditi pet i po hiljadamaraka od Vrganja. I odmah sam položio za B i C i kategoriju. I tako sam kupio prvo auto i onda polako posao krenuo.
“A kad odmaraš?”, upitao ga je Srećko. “Pa odmaram, kako bi ti rekao, kada je kiša, kada ne može se ništa, kada je zima. Kada dođe proljeće, čim prvo proljeće dođe, ja sam na nogama i svi smo na nogama, svi.
“Jesi li kad pomislio da odeš u Njemačku?”, upitao ga je Srećko, a ubrzo je dobio i odgovor: “Nikad, niti bi ikad otišao. Odavde ne idem nikako. Bio sam u Hrvatskoj, u Zagrebu. Znači, nema Bosne nigdje”, rekao je Arnes, a Srećko ga je upitao kolika mu je dnevnica. “Nije tajna. Minimalna dnevnica je 70 maraka, plus hrana, plus gorivo, plus cigarete, plus piće. Znači, izađe me dnevnica 130-140 maraka, kad radim ovaj posao. Pa toliko ne bih imao ni u Njemačkoj. Ne bih imao ni u parlamentu”, rekao je Arnes.
Izvor: dnevno.hr