.
Dječija psihologinja iz Sankt-Peterburga Ekaterina Murašova sa svojim je kolegama provela zanimljiv eksperiment. Zamolila je 68 tinejdžera u dobi od 12 do 18 godina da se odreknu svih svojih elektroničkih uređaja, odnosno da isključe mobitele, računala, televizore, tablete i igraće konzole na osam sati i da za to vrijeme ni s kim ne komuniciraju.
Nesvjesni svog stanja
Ono što su smjeli raditi u tih osam sati bilo je pisati, crtati, čitati, pjevati, šetati i baviti se sličnim aktivnostima. Autorica eksperimenta željela je dokazati da se moderni tinejdžeri ne mogu zaokupiti takvim stvarima i da su potpuno nesvjesni svog stanja.
Prema pravilima eksperimenta, djeci je savjetovano da prekinu eksperiment ako osjete pretjeranu tjeskobu, nelagodu ili napetost te da zabilježe vrijeme i razlog prekida. Rezultati su bili šokantni, a treba uzeti u obzir da je eksperiment proveden prije deset godina, kada je tehnologija bila daleko manje rasprostranjena nego danas.
Od 68 ispitanika, samo troje je završilo eksperiment – jedna djevojčica i dva dječaka. Tinejdžerica je osam sati zapisivala svoje osjećaje u dnevnik. Jedan od dječaka izrađivao je maketu jedrenjaka, uz pauzu za ručak i šetnju psa. Drugi je prvo sortirao i sistematizirao svoje zbirke, a zatim se bavio presađivanjem cvijeća. Niko od njih nije imao negativnih emocija tokom eksperimenta i nije primijetio pojavu “čudnih” misli.
Napadaji panike
Troje sudionika eksperimenta izjavilo je da su imali “suicidalne misli”, a petero je doživjelo napadaje panike. Kod 27 tinejdžera zabilježeni su simptomi kao što su mučnina, znojenje, vrtoglavica, valovi vrućine ili bolovi u trbuhu. Gotovo svaki od njih prijavio je osjećaj straha i tjeskobe.
Zanimanje i uzbuđenje novonastalom situacijom i suočavanjem sa samim sobom splasnulo je kod gotovo svih sudionika do početka drugog ili trećeg sata. Desetero tinejdžera koji su prekinuli eksperiment osjećalo se tjeskobno nakon tri ili više sati samoće.
Šta su tinejdžeri radili tokom eksperimenta:
Jeli su
Čitali su ili pokušavali čitati
Pisali su domaće zadaće ili učili
Gledali kroz prozor ili šetali po stanu
Izašli u trgovinu ili kafić, bez komunikacije s drugima, osim s prodavačima
Sastavljali puzzle i slagali Lego kockice
Crtali
Igrali su se sa psom ili mačkom
Kupali su se
Spremali su sobu ili stan
Bavili su se tjelesnom aktivnošću
Zapisivali su osjećaje i misli
Svirali su klavir, gitaru ili flautu
Pisali su poeziju ili prozu
Jedan dječak je putovao gradom pet sati, mijenjajući autobuse i trolejbuse
Jedan dječak je otišao u lunapark, ali je nakon tri sata počeo povraćati
Jedan dječak je šetao gradom
Jedan dječak je otišao u zoološki vrt
Jedna djevojčica je otišla u muzej
Šta su radili nakon eksperimenta
Gotovo svaki sudionik je u nekom trenutku pokušao zaspati, ali niko nije uspio, zbog misli koje su im se motale po glavi. Nakon završetka eksperimenta 14 tinejdžera odmah je pristupilo društvenim mrežama, 20 se javilo svojim prijateljima, troje roditeljima, a pet je otišlo u posjetu prijateljima. Ostali su upalili televizore ili počeli igrati videoigre. Osim toga, gotovo svi su odmah uključili muziku ili stavili slušalice na uši.
Svi strahovi i simptomi nestali su odmah nakon završetka eksperimenta. Zanimljivo je da su 63 tinejdžera eksperiment prepoznala kao koristan i zanimljiv za samospoznaju. Šestero sudionika i sami su ponovili eksperiment i tvrde da su uspjeli nakon nekoliko pokušaja.
Kada su tinejdžeri analizirali što im se dogodilo tokom eksperimenta, 51 osoba koristila je izraze kao što su “ovisnost”, “doza”, “povlačenje”, “ispada da ne mogu živjeti bez…”, “stalno trebam”… Svi su rekli da su bili užasno iznenađeni mislima koje su im se javljale tokom eksperimenta, ali nisu se mogli nositi s njima zbog pogoršanja općeg stanja.