Dvije atomske bombe koje su Sjedinjene Američke Države bacile na Japan krajem Drugog svjetskog rata bile su prve i jedne takve bombe korištene u ratu. “Little Boy” (“Mali dečak”) je pao na Hirošimu, a “Fat Man” (“Debeli čovjek”) na Nagasaki. Da li ste se ikada pitali – zašto su izabrana BAŠ TA DVA GRADA?
“Fat Man” (“Debeli čovjek”), druga i posljednja atomska bomba ikada bačena u ratu, pala je 9. kolovoza 1945. na japanski grad Nagasaki izazvavši nezapamćena razaranja i svojim užasom zasjenivši čak i tragediju u Hirošimiju tri dana ranije.
Ipak, malo ljudi zna da Nagasaki uopće nije bio PRIMARNI CILJ atomske bombe. Proces izbora gradova na koji će biti izručen ovaj strašni tovar bio je krajnje neobičan… toliko da danas djeluje skoro nestvarno!
Lista smrti
Napadima su prethodile intenzivne rasprave o izboru ciljeva napada. Čelnici američke administracije sastavili su spisak potencijalnih meta.
Osnovni preduslov je bio da gradovi moraju imati vojnu važnost. Od 66 većih gradova u Japanu, 59 ih je već bilo razrušeno u ranijim napadima , pa je lista u startu bila sužena.
Drugi faktor bio je izvještaj Roberta Openhajmera, slavnog fizičara, poznatog kao tvorca atomske bombe . U njemu su bile navedene prostorne specifikacije koje grad treba da ima da bi bio maksimalan učinak atomske bombe.
Odbor je tako “imenovao” četiri grada – Hirošimu, Kokuru, Nigatu i Kjoto, mjesta koja su u dotadašnjem ratu bila prilično pošteđena razaranja.
Hirošima je bila prvi izbor. Osim što je do tada uglavnom bila pošteđena većih razaranja, bio je i glavni štab generala Hata Šunrokua koji je bio zadužen za obranu južnog dijela Japana. Ne, većina stanovništva su ipak bili civili – njih ovo 255 hiljada .
Nagasaki dodati tek naknadno!
Ovog izbora druge mete, bilo je više pregovora…
Priča koju je danas nemoguće potvrditi kaže da je stari japanski carski grad Kjoto izbačen sa liste pod utjecajem Henrija L. Stimsona, američkog državnog sekretara, koji je u tom gradu proveo medeni mjesec prije nekoliko decenija i zbog toga ga je zavoleo.
I tako je izabrana Kokura, stari grad u prefekturi Fukuoka u Japanu. Kako je bilo potrebno imati i sekundarni cilj, na listu je (tek tada) dodat i Nagasaki .
Međutim, kada je došao 9. kolovoza i kada su američki bombarderi poletjeli noseći svoj smrtonosni tovar, zatekli su Kokuru svuda u oblacima koji su bili toliko gusti da grad ispod nije mogao jasno da se vidi.
Budući da je naredba glasila da gađaju samo ako mogu vizualno potvrditi cilj, piloti su odustali od Kokure i nastavili prema alternativnom cilju – Nagasakiju. Druga mogućnost je bila da se napad odgodi.
I danas se u Japanu kaže “Kokurina sreća” za neobično spasenje iz opasnosti.
Strašne posljedice
Suočen sa sovjetskom invazijom Mandžurije i očekivanim združenim savezničkim iskrcavanjem na ostrvima, kao da bi spriječio i potencijalnu treću eksploziju, Japan je konačno pristao na bezuslovnu kapitulaciju . Predao se 15. kolovoza 1945. godine što je omogućilo da se Drugi svjetski rat konačno završi.
U godinama koje su slijedile tisuće ljudi umrlo je od posljedica radijacije . U kolovozu 2014. godine objavljena je lista s više od 450.000 imena ljudi koji su stradali (bilo u nuklearnim napadima, bilo naknadno) – 292.325 u Hirošimiju, 165.409 u Nagasakiju.