“Kao djevojka kada sam krenula na fakultet, radila sam preko Kaba. Jedna firma je tražila radnika, a ja sam otišla na razgovor. Bilo je puno prijavljenih i nisam mislila da će me primiti, ali odmah sutradan su me pozvali da počnem raditi. Pitala sam kako to da su za tako težak posao izabrali jednu dvadesetjednogodišnju djevojku, a tadašnji poslodavci su rekli da su čuli da sam u ulici najvrjednija, najpoštenija i da mi je čitava porodica takva”, prisjeća se Ljiljana.
Ljubav prema ribama stekla je kao djevojčica kada je sa dedom odlazila na pijacu da gledaju ribe, dok je sa tatom odlazila na Vrbas i Suturliju na pecanje. Međutim odluku da počne to raditi donijela je zbog, kako kaže, dobre plate. Bilo je prilike da pređe raditi u Bosku, ali ipak se zadržala u ribarnici.
I prije je bilo teško, ali ipak lakše nego danas
“Prije je riba dolazila očišćenja, a nosili su je ljudi i živu, samo upecanu. Zavoljela sam vremenom ovaj posao i onda sam od 2007. počela raditi samostalno. Mnogi su mi govorili nemoj to, teško je, ali ja to volim, sve znam i evo tu sam i danas. Naravno nije lako, a najteže je čini mi se naći radnika“, kaže Ljiljana i dodaje da je svoju ribarnicu opremila mnogobrojnom opremom da olakša rad.
“Kada sam počela raditi nije bilo digitrona, sve sam ručno računala, a kupci nisu puno pitali za cijene. Danas je kriza uradila svoje pa se kupci teže odlučuju”.
Ne gleda datume, iskustvom procjenjuje svježinu ribe
Ljiljana sarađuje sa skoro svim dobavljačima u gradu. Ima dobre odnose, a kada joj dođe roba kaže da ne obraća pažnju na datume, nego otvara sve pakete i sama pregleda robu.
“Toliko imam iskustva da sa metar udaljenosti znam kad je riba upecana i prepoznam njenu svježinu. Mi srijedom dobijamo svježu morsku ribu, a za živu ribu imam pet dobavljača i uvijek je imam. Nekada uzmem neku ribu i koja mi ne treba, ali da podržim svoje dobavljače. Zbog takvog odnosa sada imam dobru saradnju i sa unučadima dobavljača od kojih sam ranije uzimala, a koji su ih naslijedili. Eto toliko dugo traju te saradnje i zaista se međusobno cijenimo”, ističe Ljiljana.
Ona naglašava da novac bude i prođe, ali da je svoju djecu učila da budu čistog obraza, kulturni i vaspitani, a upravo je jedna kćerka sa njom zaposlena u ribarnici.
Na Ljiljaninoj trpezi riba se redovno priprema
“Mi svi volimo ribu i često je jedemo jer je baš zdrava. Drago mi je da današnja omladina prati post pa jede ribu, u moje vrijeme to nije bilo tako. Ali kad god mogu ja savjetujem svima da jedu ribu što češće, bar jednom sedmično. Ljudi ponešto i ne znaju. Evo glave riblje su marka, to kada se iskuha, taj želatin kada se ohladi on je toliko zdrav. Doktori kad god je neka bolest savjetuju da se jede riba. Treba jesti različite ribe jer svaka ima nešto u sebi, kao i ostala hrana“.
Ljiljanu ste sigurno do sada imali priliku vidjeti na Banjalučkoj Tržnici i od nje kupovati ribu i čuti ponekad i koristan savjet oko pripreme. Njenu ribarnicu osim po imenu prepoznaćete i po gužvi, a Ljiljana kaže da kupcima izlazi u susret i da se i putem telefona može naručiti potrebno, pa je onda kraće čekanje prilikom kupovine.
Banjalučki.com