Dragi Banjalučani i ostali sretnici koji dijelite ovu našu pitomu kotlinu, napokon nam je svanulo! Doslovno. Nakon tri dana apokaliptične kiše, koja je prijetila da našu ionako blistavu odvodnju vode i kanalizaciju i oborinsku štagod, pretvori u novi problem (ne)gradske (ne)skupštinska (ne)većine sunce se, valjda po kazni, probilo kroz oblake. I gle čuda – toplije je!
Osjećate li taj polet u zraku? Tu neopisivu želju da izađete iz svojih domova, koji su se opasno počeli pretvarati u arheološka nalazišta zaboravljenih Netflixovih serija i praznih kutija od Glooova? Da, da, znamo taj osjećaj. To je onaj rijetki trenutak u godini kada pomislite: “Možda ovo proljeće ipak neće biti samo produžena jesen sa sunčanim intermezzom.” A, hoće. I je.
Ovaj prelazni period između Uskrsa, kada smo se prejedali jajima i mesinom, kao da sutra ne postoji (a sudeći po postuskršnjoj klimi, možda smo i bili u pravu), i Prvog maja, kada ćemo se tradicionalno prejedati roštiljem, kao da stvarno sutra ne postoji, nudi nam jedinstvenu priliku za… pa, za ništa posebno, iskreno rečeno.
Ulice Banjaluke, isprane kišom (što je rijetkost, pa iskoristite priliku da vidite kako izgleda čista ulica, jer se ne peru od- ko je rekao Gavranović, ma od Davidovića), mame nas svojom… pa, svojom uobičajenom dosadom. Parkovi, nekada zelene oaze nade, sada su više blatnjave, što latinične, što ćirilične močvare, u kojima se hrabri penzioneri bore za prevlast nad klupama, naoružani kesama iz Tropica i Mog marketa posle 20 h i 50 posto popusta na restovani krompir i pomfrit i koje okamenjeni pileće krilce- neuništivim optimizmom.
A mi, građanci, izlazimo iz svojih rupa, blijedi i dezorijentisani poput krtica, koje su prvi put ugledale danje svjetlo, iliti svjetlo danje. Neki hrabri pojedinci čak pokušavaju da nose proljećnu garderobu, rizikujući da budu žrtve iznenadnog naleta hladnoće.. Ali, budimo realni, živimo u Banjaluci – meteorološka prognoza je tu samo kao okvirna smjernica, nešto poput preporuke za ručak u meniju, po svim osnovama. Ne kao nešto što će biti sigurno i jasno.
I dok se polako pripremamo za praznik rada, za onaj kolektivni bijeg u prirodu, možemo samo da se nadamo da će nas ovo kratko sunčano razdoblje podsjetiti da život ipak ima smisla.
I da- ako nam vlasti spakuju novu frku i za 1.maj, potuku se oko Brčkog, ili još nešto gore, a imaju oni bar osam scenarija, vjerujte, livada će vas čekati. I ništa se promijeniti neće. Pobogu, ovo je Balkan, ovdje se nikad ništa promijenilo nije, ma ko vladao i ma ko uzimao porez. Ovdje se uzima. Ne daje.
U svakom slučaju, uživajte u ovom proljećnom zatišju. Udahnite duboko ovaj zrak koji miriše na… pa, na vlažnu zemlju i nadu…Jer da nije nade, odavno ovdje niko disao ni ne bi. Znajući našu klimu, već sutra bismo se mogli probuditi u snježnoj idili. A tada ćemo samo moći da se s nostalgijom sjećamo ovih toplih proljećnih sati i proklinjemo onoga što je rekao da je globalno zagrijavanje stvarno.
E, da, ovi za struju, “Elektronešto”… Ako vam treba priključak, strpite se oko godinu dana od kad platite priključak i ostalo. Ali, ako vam treba otključak (AHA NOVA SRPSKA RIJEČ)- tj. Isključenje, preskočite 1 marku duga i ne sikirajte se, kad dođete kući, struje neće biti. Isključiće je kao saobraćajac pijanog komšiju- vozača, kojeg mrzi- subotom uveče iz saobraćaja. A ovo, redovno isključenje, radi “popravljamooo” izgleda ‘ vako:
S poštovanjem (i neophodnom dozom cinizma),
dobro jutro,
Vaš Banjalučki, s iskustvom preživljavanja svih vremenskih i socio-političkih nepogoda.