Banjaluka je danima grad nekadašnjeg zelenila i… današnjeg užarenog asfalta . Dok se živa na termometru opasno približava granici od 40 stepeni Celzija, a preporuke ljekara o izbjegavanju izlaska i teškim poslovima pljušte sa svih strana, naši uvaženi odbornici Gradske uprave sjede. I sjede. I sjede… već danima na zasjedanju, pokušavajući da se dogovore oko, pa, nečega. Bilo čega, reklo bi se.
Do sada su se dogovorili oko temperature klima uređaja.
Dok se mi, obični smrtnici, znojimo pokušavajući preživjeti još jedan tropski dan, bilo da radimo na baušteli pod nemilosrdnim suncem ili pokušavamo da u klimatiziranoj kancelariji ne zaspimo od omorine , naši izabranici, čini se, vode neku sasvim drugu bitku. Bitku sa vlastitom dosadom, međusobnim optužbama i, po svemu sudeći, nedostatkom svježeg zraka i produktivnog kiseonika, u skupštinskim klupama.
Ljekari savjetuju: “Izbjegavajte fizičke napore! Pijte puno tečnosti! Nosite laganu odjeću!” Poslodavci (oni rijetki savjesni) razmišljaju o skraćenom radnom vremenu, ili preraspodjeli poslova. Ali odbornici? Njima su, očito, preporuke upućene u nekom paralelnom univerzumu. Za njih je najveći napor izgleda podići ruku za glasanje, a žeđ se gasi beskrajnim diskusijama koje ne vode nikuda.
Zaboravili su i oni i mi- dragi sugrađani, da smo mi njihovi i poslodavci. Mi smo ih birali da rješavaju naše probleme, da grade bolju Banjaluku. Umjesto toga, dobili smo maratonska zasjedanja koja traju duže od ljetnog dana, s rezultatima koji se tope na suncu kao sladoled.
Možda bi ih trebalo poslati kući, da ne rade po ovoj vrućini?
Dobro jutro.
Pozdravlja vas Banjalučki.