.
Dobro jutro pripremite svoje novčanike i duše, jer krećemo u epsku sagu o preživljavanju u supermarketu – mjestu gdje se snovi o punom frižideru razbijaju o oštre hridi cijena.
Lov na blago
Dobrodošli, dragi moji, u modernu arenu kapitalizma i modernih gladijatora – lokalni supermarket! Nekada davno, to je bilo mjesto gdje ste odlazili po namirnice. Danas? To je kao izložba muzejskih eksponata, samo što ih ne smijete dirati ako nemate spremnu hipoteku na stan.
Dok koračate kroz blještavilo fluorescentne rasvjete, osjećate taj specifičan miris – mješavinu svježe pečenog hljeba od 16 žitarica, 24 sjemenke i tihe panike. Korpa je u ruci (jer kolica se bojite kao zmije) prazna i spremna da se napuni zrakom i pokojim artiklićem sa akcijice, , jer znate da za ostalo vjerojatno nećete imati. Čuj vjerovatno. Pokajali ste se i što ste ušli, s grižom savjesti, kao da gledate Kontiki reportažu o Portoriku, tiho pateći, što to gledate, a tamo niste.
Prva stanica: voće i povrće. Ah, ta vibrantna, koloritna, složena paleta boja! Paradajz, mada znate da je plastičnog okusa, izgleda sočno, kao da ga je upravo donijelo s grane Edena. I naravno, cijenjen su kao da su ih brali s grane maloprije i to sa zlatne grane. Jedna jabuka? To je sad već investicija. Prije je bila užina, danas je penzioni fond. Gledate u taj grozd banana i osjećate da vam se novčanik stišće u džepu i plače. Hoćete li ih stvarno kupiti ili ćete ih samo slikati za Instagram uz natpis “banane su zdrave u smutiju?
Mliječni proizvodi: Luksuz za probrane
Krećemo dalje, u carstvo mliječnih proizvoda. Nekada je mlijeko bilo – mlijeko. Danas imate alpsko, planinsko, sretno, vegansko, bez laktoze, s manje ili više masnoće, organsko, anorgansko, od sojinih bobica koje su meditirale na Tibetu, krava koje slušaju Mozarta dok pasu travu na nedirnutim pašnjacima Alpa…. I svako, naravno, skuplje od prethodnog. Jedan jogurt? To je skoro pa abonmanska karta za pozorište. Sir? Prije je bio dodatak sendviču, sada je glavna tema rasprave na porodičnim sastancima – da li je to stvarno neophodno, ionako ko zna kakav je, nije to ko nekad…? Možda bi djeca mogla preživjeti i bez tog jednog komadića gaude. A, i onaj biljni je zdraviji, sigurno .
Mesne prerađevine: Od snova do jave
A onda, vrhunac! Odsjek s mesom. Ovdje se odvija prava drama. Pogledate cijenu bijelog pilećeg i shvatite da je zlatni retriver jeftiniji za održavanje. Crveno meso? To je sad povremeni izlet u Veneciju , ne redovna namirnica. Prije je bilo “hoćemo li za ručak piletinu ili junetinu?”, danas je “hoćemo li za ručak nešto danas? Ili ćemo za vikend, a danas onako, s nogu! Jedino što je možda još uvijek pristupačno su hrenovke, ali i one su se nekako popele na na skali, jer su nekad koštale kao žvakaće gume.
Na kasi: Trenutak istine
I na kraju, kasa. To je trenutak istine, sudnji dan vašeg budžeta. Kasirka,, vjerojatno otupljela od svakodnevnog svjedočenja finansijske propasti svojih sugrađana, skenira artikle brže nego što vi možete reći “oprostite, ali mislim da mi je upravo prodan jedan bubreg negdje između paradajza i piletine ” . Svaki “bip” je kao mali nož u srce. Oči igraju, srce preskače, neizvjesnost kao u posljednjih 13 sekundi utakmice Partizana i Evroligi. Gledate u ekran i brojke rastu, rastu, rastu… Kao inflacija 1993….
Kad vam konačno izbaci račun, osjećate se kao da ste upravo kupili polovicu supermarketa, a u vrećicama imate tri stvari. Prekoračenje. Zadnji trzaj. Da je bilo još 2 KM, kartica bi rekla biiiiiip- odbijena. Huh, dobroe. Trenutak sreće.
I dok izlazite, vješto izbjegavajući pogled onih koji tek ulaze s nadom i zebnjom u srcu, osjećate se kao preživjeli iz bitke na Sutjesci. Ranjen, ali ne i mrtav. Preživjeli, ali s praznim džepovima i pitanjem: “Što ćemo jesti prekosutra”?
Eto, dragi moji, to je naša moderna odiseja zvana “kupovina namirnica”. Nema tu više uživanja u kupovini, samo puko preživljavanje.
Ali hej, barem imamo priče za unuke, o tome kako smo nekada kupovali tegleće polutke, išli besplatno na more u odmarališta, a u market išli šaleći se i smijući. Zar nije to čarobno dok slušaju i trepću okicama, dok slušaju rečenicu:
Hej, ne diraj, to, ne treba ti, nije to zdravo za djecu, jesmo se tako dogovorili kad smo krenuli u market?
Dobro jutro.
Pozdravlja vas Banjalučki.