Sjećate li se onih davnih vremena kada smo se na termometru viđale brojke poput “ugodnih 35” ili “podnošljivih 37? Ah, mladost-ludost! Danas, dok se znoj slijeva niz leđa i prije nego što stignemo do prve jutarnje kafe, već znamo da nas čeka dan borbe s urbanom džunglom. I to ne onom zelenom, već sivom, vrelom, i i nekako… sveprisutnom.
Da, da, govorim o betonu, našem vjernom saputniku, gospodaru naših ulica, zgrada, pa, praktično svega. To vam je rođeni brat od našeg omiljenog asfalta. Nisam siguran koji je stariji, ali oba volimo k'o Titu.
Neko je izgleda shvatio da je zelenilo precijenjeno i poprilično nepottrebno, kad već imamo klima uredjaje. i baš nas briga što mamo staklene fasade koje savršeno reflektiraju sunce direktno u vaše već izmučene zenice? Kome treba trava kad možemo imati prostrane parkinge koji služe kao savršeni solar paneli za užareni zrak?
I tako, naš voljeni grad, umjesto da diše, sve više liči na predimenzioniranu ringlu na kojem se polako, ali sigurno, “krčkamo”. Temperatura skaču u nebo, asfalt se topi pod nogama, a mi, kao pravi entuzijasti za samomučenje, i dalje hrlimo u njegov zagrljaj. Pitajte bilo koga na ulici: “Zašto ste ovdje, usred ove betonske saune?” Odgovor će biti univerzalan, maglovit i pun dubokog nerazumijevanja vlastitih postupaka: “Pa, grad je… grad.”
A mi? Mi smo i dalje tu. Možda volimo izazove. Možda smo masohisti. Ili smo jednostavno zaboravili kako izgleda hladovina i humani život, kao nekada.
Uskoro ćemo, pretpostavljam, imati posebne aplikacije za praćenje temperature asfalta i upozorenja poput: “Ne dodiruj beton! Opasnost od opekotine trećeg stepena” A parkovi? Ah, parkovi. One će postati egzotične atrakcije iz prošlosti, mjesta gdje se turisti dive fosilima davno izumrlog drveća. Onaj u centru pretvoren u beton, Kupusište, svaki dan neko suho drvo, zbog instalacija, koje su postavljene. I tako, naporno je i nabrajati.
Zato, sljedeći put kada se budete pržili na trotoaru, sjetite se – to je cijena urbanog života, i našeg žmirenja pred građevinskim klanovima i korupcijskim planovima.
I dok se čudite zašto je temperatura iznad 40 stepeni u hladu znajte da je to samo naš grad koji vam poručuje: “Dobrodošli u budućnost! Budućnost bez zelenila, ali s puno, puno betona. I da, dođite nam opet!”
Dobro jutro.
Pozdravlja vas Banjalučki.