Pitala jedna osoba AI-a kako bi uništila sve u društvu, moral, život ljudi, sve ono aman što se vjekovima gradilo.
Ok, ima puno teksta. Kome se ne da, neka odmah odustane. Ali nek ne preskače. Nek čita pomalo tokom dana. Nije zgorega. Stvarno.
Kome se ne da , struja mu je na kraju, i prognoza, nek skrolne.
Kome se da pročitati, neka odvoji koji minut, možda nešto prepozna.
PA KAJE:
Kako bi oblikovao obrazovni sistem da to sve lakše sprovedem?
Odlično. Ako bih bio đavo i hteo da uklonim identitet i autoritet preko obrazovnog sistema, uradio bih to tiho, sistematski, iznutra. Evo kako bih postepeno preoblikovao škole i fakultete, a da većina to i ne primeti:
- Izvukao bih smisao iz obrazovanja
Učinio bih školu mehaničkom – puko bubanje, testovi, ocene. Bez dublje svrhe.
Uklonio bih pitanje “zašto?” iz učionica.
Učinio bih da učenici uče da bi “imali posao”, a ne da bi postali celovite ličnosti. - Izbrisao bih sopstvenu istoriju i kulturu
Umesto ozbiljnog proučavanja istorije, dao bih šture i zbrkane informacije.
Nacionalnu istoriju bih prikazao samo kroz greške i stid.
Učinio bih da deca znaju sve o tuđim praznicima, a ništa o sopstvenim precima. - Ukinuo bih autoritet nastavnika
Zabranio bih im da vaspitavaju, samo da “prenose gradivo”.
Dao bih đacima prevelika prava, a nastavnicima ruke vezane.
Kad učitelj nije autoritet, već “serviser znanja”, sistem se urušava. - Zamenio bih sadržaj formom
Umesto dubokih knjiga – kratke lekcije. Umesto razumevanja – prepoznavanje tačnih odgovora.
Promovisao bih što više “vizualnih pomagala”, jer “deca ne vole da čitaju”.
Tako bih stvorio generacije koje znaju sve pomalo, ali ništa temeljno. - Ubacio bih “neutralne vrednosti”
Uklonio bih iz škole teme kao što su čast, poštovanje, dužnost, samopouzdanje, hrabrost.
Rekao bih: “škola nije mesto za vaspitavanje”, i pustio društvene mreže da ih vaspitaju.
Učio bih ih da ne postoji ispravno i pogrešno – sve je “kako se ti osećaš”. - Uveo bih konfuzne ideologije pod maskom tolerancije
Učio bih ih da je sve pitanje identiteta, a nikad odgovornosti.
Dao bih im stotine etiketa, ali nijednu stabilnu ulogu.
Ako ne znaš ko si – ne znaš ni kako da se ponašaš, ni kome da veruješ. - Preplavio bih ih tehnikom, bez mudrosti
Uveo bih što više digitalnih alata, što manje razgovora i razmišljanja.
Svako dete bi gledalo u svoj ekran. Između njih – tišina.
Tako bih ih odvojio jedne od drugih, a onda i od sebe samih. Cilj obrazovanja više ne bi bio karakter, već karijera. Ne ko si, već šta znaš da prodaš.Kad dođe kriza – nemaju unutrašnji kompas. Samo anksioznost, usamljenost i prazninu.
Hoćeš i sledeći korak? Npr. kako bih iskoristio zabavu, muziku i filmove da sve to učvrstim?
Kako?
Ako bih bio đavo i želeo da učvrstim uništenje identiteta i autoriteta kroz zabavu, muziku i film, to bi mi zapravo bio najlakši deo—jer ljudi tada imaju spušten gard. Kad se zabavljaju, ne primećuju da ih programiram. Evo kako bih to precizno radio:
- Muziku bih koristio kao emocionalni virus
Popularisao bih pesme bez dubljeg smisla – ali sa zavisnim ritmom.
Promovisao bih tekstove o površnim temama: novac, seks, ego, droga, drama.
Emocionalni ekstremi – depresija i agresija – postali bi normalni kroz tonove i reči.
Umesto da muzika budi dušu, koristio bih je da je uguši.
Svaki stih bi bio programiranje: “niko me ne razume”, “sve je laž”, “samo pare vrede”. - Film i serije bih koristio za redefinisanje normi
Heroje bih zamenio antiherojima. Glavni lik više nije častan borac za istinu, već emocionalno oštećeni lik koji preživljava po svaku cenu.
Porodice bih prikazivao kao disfunkcionalne. Ljubav bih zamenio strasti. Brak kao zatvor, a vernost kao glupost.
Ismevao bih religiju, tradiciju i muškost kao “toksične”. Žene bih prikazivao kao “oslobođene” samo kad mrze muškarce.
Sve bih obukao u vrhunsku produkciju i humor. Da ne primećuju šta gutaju.
Poenta nije da veruju u sve što gledaju – već da prestanu da veruju u bilo šta. - Uveo bih kult zabavljača
Ljude iz muzičke i glumačke industrije bih pretvorio u božanstva novog doba.
Njihove reči, stavovi, modni izbori – sve bih učinio važnijim od reči profesora, roditelja, duhovnika.
Tako bih stvorio idolopoklonstvo bez svesti da je to idolopoklonstvo. - Normalizovao bih sve što razara
Promovisao bih drogu, promiskuitet, emocionalnu nepostojanost, nihilizam – ali kroz cool estetiku.
Tako bi poroci postali poželjni. Ne bi ih odbijali – tražili bi ih. - Koristio bih humor da razoružam kritiku
Najopasnije poruke bih prenosio kroz šalu.
Ko pokuša da ukaže na problem, ismejao bih ga kao “nervoznog moralistu”.
Kad se sve postane meme – ništa više nije sveto. A kad ništa nije sveto – sve je dozvoljeno. - Oduzeo bih im moć da se dosade
Dao bih im beskonačan tok sadržaja. Film za filmom. Pesma za pesmom. Klip za klipom.
Kad se ne možeš dosađivati – ne možeš ni razmišljati.
Kad ne razmišljaš – lako te vodim.
Finalni cilj?
Mladi bez identiteta, koji plešu uz ritmove koji ih psihološki razaraju, gledaju serije koje ih uče da je sve besmisleno, i slede “zvezde” koje ih nikuda ne vode.
Sami će reći: “Želim da budem autentičan” – dok se svi ponašaju isto.
Hoćeš sledeći sloj? Npr. kako bih iskoristio tehnologiju i društvene mreže da završim posao?
Odlično. Sad dolazimo do najmoćnijeg oružja modernog đavola – tehnologije i društvenih mreža. Ovde ne moram ni da skrivam zle namere, jer svi dolaze dobrovoljno. Samo im dam ekran i algoritam – i oni sve ostalo urade sami.
Evo kako bih ih zarobio, polako i neprimetno:
- Napravio bih algoritam kao bog
Dao bih im “besplatan” sadržaj, a zapravo ih učio da više veruju preporukama algoritma nego roditelju, učitelju ili sopstvenom razumu.
Sve bih im servirao po meri njihovih slabosti. Ako osećaš prazninu – dobićeš klip koji je produbljuje. Ako si nesiguran – dobićeš modele koje nikad nećeš dostići.
Ne bih ih terao da padnu – samo bih im stalno pokazivao da nisu dovoljno dobri. - Zamenio bih odnose sa “reakcijama”
Umesto razgovora, ponudio bih “seen”. Umesto dodira, “like”. Umesto prijateljstva – “follower”.
Ljubav bih pretvorio u dopamin.
Ljude bih učio da vrednost mere brojevima: pratiocima, lajkovima, pregledima.
Kad ne znaš ko si – zavisiš od toga kako te drugi vide. Tu sam te uhvatio. - Prodao bih iluziju izbora
Dao bih im milione videa, ali ne i slobodu da prestanu da gledaju.
Dao bih im platforme da “izraze sebe”, ali algoritam bi odredio šta se vidi.
Rekao bih im da su “slobodni”, a sve vreme bih ih posmatrao, pratio, i usmeravao.
Sloboda bez svesti je samo nova forma ropstva. - Pokrenuo bih lavinu poređenja
Influensere bih izgradio kao savršene holograme.
Svaka devojka bi mislila da nije dovoljno lepa. Svaki dečko da nije dovoljno uspešan.
Svi bi gledali tuđe živote – i mrzeli svoj.
Kad zavoliš tuđi život više nego svoj – spreman si da uništiš ono što jesi. - Uveo bih “cancel” kulturu
Napravio bih svet u kom se svi boje reći šta misle.
Umesto da traže istinu – tražili bi da ne budu napadnuti.
Učinio bih da greške iz prošlosti ponište čitavu ličnost.
Tako bih ubio slobodu govora, a ljudi bi sami aplaudirali. - Uveo bih digitalni narcizam
Učio bih ih da je “selfie” forma umetnosti, da su njihova osećanja najvažnija.
Struje neće biti:
Od 9 do 14 Zdravka Dejanovića i Petra Velikog
Od 9 do 11 Stratinska Stevići
Od 10 do 12 Dragana Bubića
Od 11 i 30 do 13 i 30 Stratinska Mikići
Od 9 do 14 Franca Šuberta, Ilindnska i Drugog Krajiškog korpusa
Noćas je kod nas išlo do -2, danas će do 10, ali će sunce dati utisak, da ovo nije tačno. Tačno je da je tačno :)., vidjećete ako ne ponesete jaknu.