Noćas su zeko i lija grijali jedno drugo. Kaže to stara narodna za izuzetno hladne noći. Možda su se i zavađeni supružnici noćas primakli.
Evo i jutro je hladno, više januarsko, nego martovsko.
A, mi, kako smo ubrzali protok informacija, megabajta, nemamo više strpljenja ni za godišnja doba. Pokušavamo ih ubrzati, staviti u reels od 25 sekundi, preskočiti dosadni dio. Ali, ne ide. Bunili smo se kad zima nije zima, sad se bunimo kad je zima-zima.
Što bi rekli, više nećemo ni ono što mi hoćemo.
Ali, dobro, ako znamo da nismo ok, onda smo opet ok.
Vodovod će danas da se bavi strujom, kažu:
” Na Manjači nastavljamo zamjenu elektro-ormara na objektima u sistemu Banjica, tako da će danas bez vode ostati kasarna i Kadina Voda”.
Da li je moglo da u vrijeme JNA da kasarna ostane bez vode. Paaa. Ali, danas realno nema ni vojske. Tj. ima do 16:00. Onda idu kući. Dobro je da neprijatelj to ne zna. Mada danas ni ne znamo ko je vojska, ko policija, a ko je čiji neprijatelj.
Ok.
Iz Elektrokrajine nije stiglo obavještenje da negdje neće biti struje. Ili su zaboravili javiti ili ih neće biti. Isključenja. Nadam se ni u Sutrašnjici. Već nam baš žao tih ljudi tamo. Dođe čovjeku da kupi par agregata i- put Sutrašnjice.
E, da, sutra je sjednica Skupštine opštine. Ups, Grada. Moguće je da će se dogovoriti manjina i većina da se plaća parking. Ko ga je plaćao do sada nije trebao, al’ naš narod ko narod- “bolje da dam marku, dvije, nego da mi pošalju kaznu. Šta ja znam, ne vjerujem ja nikome”
Neko bi se još i nadovezao i rekao, od kad sam sebe uhvatio u laži, ne vjerujem nikome.
No, jutro je i hladno je, jaknu na sebe, fensi debele čarapice i laganica na posao. Taman bilo sniženje zimovske robe, pa ko je kupio, može je prođirati.
Već za vikend možemo planirati lijepe dane i uživati. U subotu će biti 20 stepeni. Možda lijepo vrijeme za kraj Vrbasa.
Pa uzmem sebi slobode da napišem malo literale u prozi:
…ponekad tako, dok se vraćam kući, gledam Vrbas kako vragolasto zaskakuje na okolne vrbe, a one ga onako djevojački ignorišu, sve škiljeći na jedno oko, a dišući tiho krošnjama, kao zrelim poprsjem… i tada znam..roditi se, živjeti i ljubiti- o da, vrijedi(lo) je
Dobro jutro Banjaluko.
Pozdravlja vas Banjalučki.