.
Evo nas, u 21. vijeku, raspravljamo o izvoru vode za jezero u parku. Je li to mistični podzemni izvor, gejzir otkriven samo za potrebe jezera? Ili je to pak tajna cijevna veza s gradskim vodovodom, dok u isto vrijeme vi u naseljima pored čekate jutarnju molitvu za kap vode da operete zube? Zamislite samo, inženjeri, hidrolozi, pa čak i vidovnjaci, svi su se bacili na rješavanje ove zagonetke veće od one “šta je bilo prije, kokoš ili jaje?”. Pa naravno, jer je mnogo važnije odakle voda za patkice, nego za nas, jel’ tako?
Vrbas: Rijeka puna života… i kanalizacije
Dok se mi grčevito držimo za svaku kap vode koja nam stigne, naš Vrbas, ponos i dika, teče li teče. Ali ne teče samo voda, već i sve što naš grad, pardon, naši domovi, izbace iz sebe. Kanalizacija? Ma sitnica! Prečistači i kolektori? Zašto bismo trošili novac na takve moderne izume kad imamo prirodnu filtraciju – direktno u rijeku! Pa zar nije ekološki prihvatljivije pustiti prirodu da se sama bori s našim otpadom? Sigurno je neka nova, zelena inicijativa o kojoj mi, neuki, još ništa ne znamo. Možda je to i razlog zašto su patkice u parku jezera, a sve manje u Vrbasu? Pametno, zar ne?
Prioriteti, dragi sugrađani, prioriteti!
Dakle, dok sanjamo o tuširanju, bez straha da će voda nestati usred sapunanja, dok djeca u pojedinim naseljima uče da je voda luksuz, a ne osnovno ljudsko pravo, mi se bavimo jezerom. Jer, šta je bitnije od toga da se turisti dive našem prekrasnom jezeru, dok mi s ponosom pričamo kako nam je grad “pun života”, čak i ako taj život teče direktno u rijeku?
Uostalom, tko mi da dovodimo u pitanje takve genijalne strategije? Kao i i strategiju zamjene kompletne rasvjete u Banjaluci, koja košta desetine miliona KM. Što se mora, mora se .
Dobro jutro.
Pozdravlja vas Banjalučki.