Banjaluka, grad na Vrbasu, često se ponosi svojom ljepotom i razvojem. Ipak, u sjeni modernih zgrada i uređenog centra, ponekad se kriju priče o projektima koji su zapeli u vremenu, ostavljajući za sobom samo nagovještaj onoga što je moglo biti. Jedna od takvih priča je i ona o kući “Predah”, čija se neizgrađena sudbina provlači kroz drugu godinu, postajući simbolom nerealizovanih ambicija, raznih prepreka i predizbornih šarenih paketića, a u njemu- ništa.
Kuća “Predah” trebala je biti mnogo više od običnog objekta. Zamisao je bila da služi kao sigurno utočište, mjesto za cjelodnevni boravak, oporavak i rehabilitaciju djece s poteškoćama u razvoju. Takav je projekt, u svojoj suštini, vapaj za ljudskošću i podrškom onima kojima je najpotrebnija. Njena izgradnja obećavala je da će Banjaluka postati epicentar empatije, grad koji je slab na svoje najmlađe i najranjivije. Ne, umjesto da svjedočimo otvaranju vrata nade, prodje godina i priča o zidovima koji nikada ozidani, niti su dobili krov, o temeljima koji su ostali betonska kocka od metra kvadratnog.
Postavlja se pitanje: što nam govori ova neizgrađena kuća? Ona nije građevinski promašaj; ona je podsjetnik na to kako se dobre namjere često izgube u lavirintu birokratije i nemara. Ona je simbol ne samo propuštenih prilika za pomoć, već i neefikasnosti sistema koji, umjesto da služi građanima, često postaje prepreka.
Dok Banjaluka nastavlja da raste i razvija se, i niče stotine zgrada vrijednih stotine miliona, priča o kući “Predah” ostaje otvorena rana. Neizgrađeni zidovi stoje kao tihi spomenik, podsjećajući nas na odgovornost koju imamo jedni prema drugima i na snagu kolektivne volje koja, kada se pravilno usmjeri, može pomicati planine. Vrijeme je da se kući “Predah” konačno udahne duša i da postane ono što je oduvijek trebala biti – simbol nade i podrške.
Vrijeme je da se čelni ljudi grada počnu baviti svojim poslom.
Najbolje to znaju oni koji su kuću Predah gledali kao ozebli sunca, roditelji djece s poteškoćama u razvoju, gdje bi boravak njihove djece u ovoj kući bio zaista pravi predah.
Dobro jutro.
Pozdravlja vas Banjalučki.