Dragi ljubitelji prirode (ako vas je još ostalo),
ova će godina ostati upamćena po jednom jedinstvenom fenomenu, koji očito postaje svakodnevica i budućnost– našim voćnjacima koji zjape prazni kao novčanici prosječnog građanina nakon posjeta hiper-marketu.
Nije krivac ni zloglasni mraz, taj vječni neprijatelj proljetnih nadanja, niti dosadne kiše koje uporno spiraju pelud.
Ne, dame i gospodo, ove godine krivac je tiši, nevidljiviji, ali daleko opasniji – izostanak onih malih, zujavih radnika, koji su nekada neumorno letjeli s cvijeta na cvijet. Ne komunista, rudara, udarnika…
Pčela.
Ta minijaturna superheroina oprašivanja, čija je radna etika poslovična, a dnevnica – kap nektara. Nekada su naši voćnjaci bili simfonija zujanja, a sada su sablasno tihi, poput političkog skupa opozicije u Doboju.
Gdje su i zašto i kako nestale te male fabrike života?
Pa, velikim, ustvari -kompletnim dijelom zahvaljujući nama, mudrim ljudima.
Naši poljoprivrednici, u svojoj neizmjernoj mudrosti i želji za rekordnim prinosima (koji će i ove godine izostati), nesebično su špricali svoje voćke raznim čudotvornim napicima. Ti napici, istina, tjeraju dosadne nametnike, korove, ali usput potamane i sve one koji im se nađu na putu, uključujući oprašivače. Jer, hej, ko mari za pčele kad imamo najnoviji pesticid “Smrt svemu živom, ali jabuke će biti veće”? A neće, jel da?
Da se ne zamajavamo s onim romantičnim slikama djedova i baka s košnicama u pozadini, koje su sada samo nostalgične razglednice, nestanak pčela znači nestanak života!!!
Sve više starih, linijom opadanja snage života, odustaje od pčelarstva, a nasljeđuje ih- niko.
Mladi naraštaji, mudro zaključivši da je lakše sjediti za računarom nego se baviti pčelama (koje, usput rečeno, i bodu!), sve se rjeđe odlučuje na taj mukotrpan, ali itekako važan posao. Jer jutjuber, tiktoker, to bolje zvuči, zar ne, od hodanja po njivi u šupljikavom odijelu. Pa ko bi još htio imati posla sa zujavim stvorenjima kad možeš “lajkati” statuse na društvenim mrežama?
I tako, dragi moji, ove godine i narednih ćemo umjesto mirisnih pita od jabuke i sočnih krušaka jesti – pa- vjerojatno neke delikatese GMO iz labosa. Možda ćemo uvoziti voće iz dalekih zemalja, ko zna čime tretirano i kako oprašeno. Ili ćemo se s nostalgijom prisjećati vremena kada je priroda radila svoj posao, besplatno i efikasno, dok ga nismo “unaprijedili”.
Ova tišina u voćnjacima nije samo ekološka katastrofa, ona je i metafora za naše kratkovido ponašanje. Ubijamo li pčele danas, sutra nećemo imati šta jesti. A to nije satira, to je gorka stvarnost koja nam zuji (ili bolje rečeno, ne zuji) oko glave.
Zato, prije nego što posegnete za još jednim “čudotvornim” sredstvom za zaštitu bilja, sjetite se, bar vi, da možda ubijate i budućnost svoje trpeze i djece . A prije nego što odmahnemo rukom na ideju o držanju pčela, sjetimo se da su te male zujalice stub našeg obilja.
Možda je vrijeme da prestanemo biti pametniji od prirode. Možda još ima vremena.
Jer, kako se čini, priroda uvijek nađe način da nam naplati naše “inovacije”. A ove godine, cijena je – prazna košara s voćem. I to je samo direktno ono što ćemo vidjeti. Pa uživajte u pogledu na te gole grane, jer to je slika naše budućnosti ako se ne probudimo.
Dobro jutro.
Želi vam Banjalučki.
