A evo nas opet, dragi sugrađani Banjalučani, u našem raju na zemlji – kotlini iz koje se, izgleda, ni mi sami ne možemo iskobeljati, osim par dana Makarske, ili oni drugi par sedmica Maldiva. Ali, svi se vrate.
Dok se globalno zagrijavanje valja svijetom, mi smo, po svemu sudeći, odlučili da ne zaostajemo, već da budemo predvodnici u ekstremu.
Ali ne brinite, imamo mi rješenje za sve, samo ga još nismo smislili. Niti ćemo. Kao i sve ostalo. Na dugačkom štapu. Nekad dobijemo i mrkvu i kanap.
Četiri godišnja doba – četiri simfonije
Počnimo sa zimom, dobom kada se Banjaluka pretvara u scenografiju za apokaliptični film. Smetovi snijega? Ma, to su planine snijega! Tolike da se i polarni medvjedi, da ih kojim slučajem ima u našoj kotlini, ne bi snašli. Naravno, gradske službe su uvijek “spremne”, što u prevodu znači da ćete se probijati kroz nanose kao da ste na ekspediciji na Južnom polu. Ali hej, barem je svjež zrak, zar ne? Mislim, onaj iznad smoga od hiljada auspuha, dimnjaka i ekoloških toplana. Sjećate li se bar protekle zime? Ako ne, blago vama.
Onda nam stigne proljeće, i s njim neizostavne poplave. Jer, zašto bi voda oticala kad može da se zadržava na ulicama, pretvarajući ih u Veneciju za siromašne? Tranzit- plovni put, brodovi umjesto automobila –, Ostoja iz Krajiških brigada postao- Barba Oste. Prava futuristička vizija. Ne sumnjam da će uskoro neko pametan predložiti gondole kao alternativni prevoz. Kad već s dajakom vijekovima ne znamo napraviti turizam.
A tek ljeto! Ako ste mislili da vam treba sauna, samo prošetajte Banjalukom u julu. Temperatura “kao u rerni” je blagi opis. Prava reč je “pakao”. Još ako ste dovoljno “srećni” da živite u potkrovlju novogradnje od 3459 maraka bez PDV, negdje u piralenskom naselju– čestitamo, upravo ste dobili besplatno iskustvo krematorijuma.
Plus, bonus poeni za sve nas koji uživamo u blagodetima kotline bez strujanja vazduha. Jer, brana, jer Bočac, jer 150 metara nadmorske visine u sred bosanskih gudura, kao u Subotici, ili Bečeju.
Miris izduvnih gasova i pržene prašine – prava ljetna simfonija.
I za kraj, jesen. Nismo valjda zaboravili na nju? Kiše, kiše, kiše… Toliko kiše da se zapitamo jesmo li u Londonu, okolini Kragujevca, ili smo sam oblak i mi sami. Jedan dan 30, jedan dan -2.
El Dorado za kvadrat, radnog mjesta nigdje
Ali, pazite sad ovo – usprkos svim tim “blagodetima”, Banjaluka je i dalje magnet za sve živo. Ljudi hrle ovamo kao da je ovdje obećana zemlja. Kvadrat stana preskup, zgrade niču k'o vrganj prošle godine, često na mjestima gdje bi logičnije bilo očekivati park, ili bar neku zelenu površinu, ili makar- ništa.
Valjda nam je cilj da budemo grad-betonska džungla bez drveća, ali sa puno automobila. Civilizacija i tehnolođia. Tehnolođiiiiiijaaaaaa.
E, kad smo kod automobila, da se dotaknemo saobraćajnih gužvi. Nevjerovatno je kako jedan grad bez skoro ikakve industrije i sa, da budemo iskreni, oskudnim brojem radnih mjesta, može da generiše takav saobraćajni kolaps. Valjda se svi vozimo po gradu u potrazi za poslom koji ne postoji, ili bježimo od političke situacije, koja je toliko nenormalna- da je postala podnošljiva, jer smo se s njom pomirili, kao bolesnik sa ilovačom.
Ili se jednostavno vrtimo u krug jer nemamo pametnija posla, a gorivo je, eto, tu. Svuda oko nas. Pumpa do pumpe.
Uglavnom, dragi sugrađani, ako tražite idilično mjesto za život gdje su vremenske prilike uvijek ekstremne, ekonomija kreativno-apstraktna, a politička scena inspirativna do lobotomije, Banjaluka je vaš idealan izbor! Sretno s parkingom i dišite duboko –još dok možete.
Da li ste već počeli da skupljate arku za sljedeće poplave, ili ste se pomirili s tim da je život u ovoj kotlini, koja je nekad bila lijepo mjesto za život, a danas je pomalo Gulag- jednostavno takav?
Dobro jutro.
Pozdravlja vas Banjalučki.