Ona je Tatjana Hažić i vlasnica je OPG-a Hažić u Jurovčaku.
“Sve su to prije tri decenije započeli moji roditelji Biserka i Radenko Hažić, a onda je došlo vrijeme da OPG dobije novi zamah i novi smjer razvoja, pa sam, uz pomoć sestre Valentine, ja preuzela tu obavezu na sebe. Vina proizvodimo upravo onoliko koliko prodamo na kućnom pragu i obližnjim Termana sv. Martin”, kaže Tatjana, čija vina redovno osvajaju Decantera i brojna druga odličja.
“Poznati smo po tramincu, sauvignonu, pušipelu, pa i graševini. Uz to, nudimo i suhu kupažu Martinovo ruho od sauvignona i graševine, ali i cuve Moye od pušipela i traminca. To je moja kombinacija za profinjenije vinoljupce. Naravno tu je nagrađivani pjenušac “Protagonist Toni”, koji je ime dobio po malom nećaku Toniju“, kaže uz osmijeh Tatjana.
Otvorili vinski kamp
Na njenu inicijativu, prije četiri godine Hažići su otvorili Vinski kamp u kojem kampiraju gosti iz cijele Europe. Borave tu u svojim kamperima dan-dva pa nastavljaju prema Jadranu i obratno. Popunjenost stalno raste, a gosti kupuju vino, jabuke, sokove, obilaze okolna turistički zanimljiva mjesta… Grupa Nizozemaca svake godine je u Jurovčaku i već su za ovu godinu rezervisali termine.
“Znak da dobro radimo je to što uvijek za sobom ponesu neki naš proizvod i šire dobar glas o nama. Usmena predaja je najbolja reklama i daje ozbiljne rezutate. Inače, ovaj Vinski kamp je naša dopunska djelatnost, kao i proizvodnja jabuka i sokova. Godišnje uberemo oko 200 tona jabuka, a polovicu od toga preradimo u prirodne sokove bez šećera i konzervansa”, ističe Tatjana Hažić.
U zdravom tijelu zdrav duh
Tatjana Hažić će krajem ovog mjeseca napuniti 43 godine, a mnogi se slažu da izgleda kao da ima puno manje. I ne bez razloga. Sve vrijeme radi u prirodi, vinogradu i voćnjaku, pazi šta i koliko jede, ne pije puno alkohola, a veliku pažnju posvećuje treningu.
“Odavno je to tako. Sada u hladnijim danima sama sebe častim tri puta tjedno vježbanjem po jedan sat u teretani. CrossFit obožavam. Pod nadzorom stručnog trenera na spravama vježbam veslanje, trčanje, dizanje utega, bicikliranje, kao i neke gimnastičke elemente. A kad dođe lijepo vrijeme, uglavnom nedjeljom, krećemo na biciklističke ture po Hrvatskoj, Sloveniji… U društvenim vožnjama provozimo od 40 do 120 kilometara, a nas pet cura jednom smo krenule od Druge osnovne škole u Čakovcu, pa preko Đurđevca, Kutine, Gline, Karlovca… i nakupile 400 kilometara. Redovno trčim maratone od 42,5 kilometara, a učestvujem i na triatlonima. Na Moravian Manu plivala sam 3,8 kilometara, odvozila na biciklu 180 kilometara i odmah pretrčala maratonskih 42,5 kilometara. I sve to za 14 sati i 37 minuta. Često učestvujem na raznim utrkama u Međimurju, ali i diljem Hrvataske. Jako mi je drag Spartan Race. Radi se o trčanju na 5 kilometara sa 20 prepreka ili na 10 kilometara sa 25 prepreka. I to ne bilo kakvih prepreka, nego onakvih kao u filmovima gdje vježbaju vojnici. Užad, blato, puzanje, bodljikava žica, prebacivanje rukama, trčanje po mokrim balvanima… Takav poligon je u Svetoj Nedjelji kod Zagreba i svaki odlazak tamo me veseli – sa zadovoljstvom pripovijeda Tatjana i dodaje da na biciklističke ture odlazi u društvu svoje bolje polovice Zorana Đurđevića.
Naravno, ovo je tek dio njenih aktinosti što se tiče sporta i rekreacije. Naime, već više godina ona organizuje trku kroz njene vinograde i voćnjake na međimurskim bregima, kojima se odaziva velik broj trkača.
Kako sve to stigne?
“Sve je u organizaciji vremena, kaže, a nije rob ni mobitela, ni turskih serija. Svaki dio vremena kvalitetno koristi za posao na svom OPG-u, u druženju s dragim ljudima i održavanju zdravim svoga tijela.”
Sva ta unutrašnja ljepota vidi se na njenom, uvijek nasmijanom licu.
Iskrene čestitke ovoj skromnoj, ali vrijednoj ženi. Mnogim mladim ljudima može biti uzor i primjer kako mogu lijepo posložiti život.
Bravo!
Izvor: Medijmurski / Foto: Ivica Jurgec