Srećna slava svima koji su je juče proslavili i danas slave i ugodno bilo onima koji su gosti. To su otprilike svi.
Svima onima koji su Slavu, koje ne žele da se odreknu proslavili i slave, a znaju da će ih zaboljeti glava zbog troškova, jer je organizacija ovog događaja u rangu ekskurzije djeteta, kupovine ogrijeva, daleko više od registracije automobila i njegovog održavanja.
Ne može se ne primjetiti i kako nam je skromno Slavu proslavio predsjednik, prema kanonima skromnosti, a u tome su mu se pridružili i crkveni velikodostojnici, više njih, pa je uvodna atmosfera ispod ekskluzivnog šatora, djelovala kao liturgija u crkvi, a ne slava jednog vjernika. I sve je snimljeno. Da svi gledaju. Da svi prenesu. Ne znam.
Elem.
Uniformirani konobari, poslužitelji, kuvari, bend sa ozvučenjem, specijalni okrugli stolovi, kao na Balu u Beču, baš kao i hrana i obilje vina i drugih ekskluzivnih pića.
Samo je slavski hljeb zadržao svoj oblik, onaj iskonski, hljeb, koji je preliven vinom, što simbolizuje krv Isusovu, nekada bio suština Slave. I pored njega ono što ima u kući da se ponudi. Naravno, skromno i hrišćanski.
Nije ovo slučaj samo sa vrhovnim komandantom. Mnogo je takvih neskromnih obilježavanja oko nas, mnogo pokazivanja moći kroz vjeru. Mada vjera propovijeda nešto potpuno drugo. Ali…
Danas je mnogo toga potpuno izgubilo suštinu i postalo forma. Torte, proslave po restoranima, ili u specijalno montiranim šatorima, sa grijanjem, hlađenjem, poslugom, i sveštenim licima, koji kao da su stajali u redu za spisak, ko će sve doći i bogoslužiti.
Naravno, srećna im svima Slava, baš kao i onima, koji to rade u skladu s tradicijom i običajima. Vjera je mogućnost popravljanja, između ostalog i sputavanja bahatog, osionog, moćnog idola u samom sebi.
Nažalost , takav je današnji snobizam, ne samo današnji, sve je to u Gospođi ministarki podrobno razobličeno. Ono što nije tu, jeste u Pokondirenoj tikvi, a svevremenska, bezvremenska, nevremenska lektira Srba je satkana u djelu Arčibalda Rajsa- Čuvajte se sebe.
Za vrijeme cara Dioklecijana organizovan je 303. godine progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada. Kada je počeo nemilosrdan progon hrišćana po cijeloj zemlji, Đorđe dijeli svu svoju imovinu siromašnima i oslobađa svoje robove. Isto uradi i u Palestini, pustivši sluge i zavještava siromašnima sva svoja imanja i bogatstva. Ovo je bio Sv.Đorđe ili Sv.Georgije. Slava se juče i danas slavi u njegovo ime, kao zaštitnika porodice.
Patrijarh Pavle je rekao: Šta vredi čoveku da je sve ugodno i sve lako, ako izgubi obraz i dušu. Ako su teškoće tu, muke od drugih, a mi sačuvamo obraz i dušu, utoliko je još veća zasluga i veća čast pred Bogom.
Zato, čuvajmo se da ostanemo normalni, prizemni, skromni, čestiti, pošteni, ma koliko to koštalo.
Jer, to nema cijenu.
Dobro jutro.
Pozdravlja vas Banjalučki.