Mraz: Spustio se i polako glođe pupoljke voća.
Inflacija: Podigla se i potajno glođe novčanike
Gradonačelnik: Ima nekog posla po Amerikama. Ko zna kakvog.
Skupština Grada: Čeka da se Amerika obiđe.
Budžet Grada: Odavno enigmatična forma prihoda i rashoda dostupna samo probranima, negdje mirno spava, ne znajući ni sam kakva mu je sudba.
Predsjednik: Stigao. Gdje god stigne, kaže: Evo ja stigao. Ko nekad kad smo slali razglednice iz Makarske.
Premijer: Može bez hrane i vode 40 plus dana, može i da se ne oglašava 140.
Predsjednik Skupštine: Piše pjesme, dane broji. Bolje pisat’ pjesme nego operisati sinuse
Skupština RS: Čeka da vidi ko je đe stigao.
Ministri: Malo ko zna ko su, a malo ko od njih zna i da je ministar.
Evropa: Sankcije. OK.
Orban: Morođ.
Vučić: Ne znam ni ja đe sam.
Sindikat: A?
Intelektualci: Ko?
USA: Kako se probudi, tako i udara. Trumpa redom.
Mi: Mi smo JMBG. JBG. Čekamo. Čekamo da stane, da počne, da završimo, da počnemo, da prođe, da dođe, da oni odu, da ovi odu, da ovi dođu, da ono stane, da ovo prestane, da ovo ode, da ono dođe.
I tako, i sa strujom i bez struje i sa vodom i bez vode, i ako legnemo na plus 25, a probudimo se na minus 10, niti nas šta više može iznenaditi, a što je najgore, ni obradovati, jer znamo da ovdje svaka radost kratko traje.
Ali, to je ono što smo u svojoj glavi instalirali, uz pomoć njihovih plugina, jer sreća je oko nas, nevidljiva, ali sveprisutna, Ne vidimo je jer je nevidljiva, a mi smo postali vizuelne kreacije, koje samo mogu da vide i onjuše, ali ne i da osjete.
Što bi rekao onaj neki, Probudimo se, ne budi primjenjeno tako, kako on kaže, jer nije se probuditi ustati iz kreveta i zgrabiti zastavu i uključiti šizoidni tv kanal, nego osjetiti sebe, baš kao trenutak, kad osjetiš hladnoću, dok se umivaš.
Možda je bolje reći- Umijmo se.
Ako osjećate da iskačete iz okvira kao na naslovnoj slici, laganoooo, ne iskačete, okvir je samo tijesan za vas. Jer ste uspjeli ostati normalni, za razliku od sveukupne društvene sitoVacije.