Izrael. Kako to osvetnički zvuči. Nevjerojatno je gledati kako planeta likuje dok gleda kako nastaju zgrade u Izraelu, pod iranskim raketama i dronovima.
Isto tako planeta gleda kako se vrši odstrel palestinske djece, žena, staraca, civila. Mjesecima. Dok stoje u redu za hljeb, dok spavaju pod vedrim nebom, jer su im porušili kuće. Gleda i neko kaže – neka, nekom žao. Tako i Rusa, Ukrajinaca….
Ali, nikada do sada nije zabilježeno da gotovo niko nema empatiju, dok gleda kako padaju granate po Tel Avivu, Haifi, to se pozdravlja, a osjećaj dragosti širi se stomacima.
Da li je narod, koji je prošao masakre, holokaust, pokolje, gotovo pa istrebljenje, svojim postupcima izazvao i vjernike da kažu:
Zaslužili su i oni.
Svako zna odgovor za sebe.
Ali, opšta slika u kojoj većina seiri, dok opet stradaju civili, u Izraelu, ne obećava ništa dobro ni planeti, ni nama sveukupno.
Ok, Trump će satrati Teheran i većina će biti ogorčena. I gdje nas sve to vodi?
Tužno je šta su ljudi od Boga ili Darvina dobili, a u šta su to pretvorili.
Očito, ništa bolje nismo zaslužili, kakvi smo, baš od ovoga.
Ipak, možda nismo svi, budimo bar malo drugačiji, možda promijenimo svijet. Ali, prvo sebe.
Svi mi imamo male Izraele, Irane, Ukrajine oko sebe- u komšiluku, na poslu, u saobraćaju, konkurenciji, porodici. Nekada smo i mi možda Izrael ili USA. Nekad Rusija. Preispitajmo se.
Probajmo krenuti od sebe, onda će sve ići lakše.
Barem ono na šta možemo uticati.
Dobro jutro.
Pozdravlja vas Banjalučki.