Osporenim zakonskim odredbama zakonodavac je djetetu dao aktivnu legitimaciju za utvrđivanje i osporavanje očinstva i za to propisao rok od 25 godina od rođenja djeteta.
Naime, Ustavni sud je ocijenio da ovakvo propisivanje predstavlja ograničavanje, odnosno onemogućavanje pojedinca da protekom navedenog roka dođe do saznanja o svom biološkom identitetu, te uspostavi lični i porodični, kao i pravni odnos sa biološkim ocem.
Ustavni sud smatra da ovakvo ograničavanje prava nije proporcionalno letitimnom cilju koji se želi postići, te da nije postignuta pravična ravnoteža između legitimnog prava i interesa svake osobe da sazna svoj biološki identitet i opšteg intresa društvene zajednice koji se ogleda u zaštiti pravne sigurnosti i stabilnosti formiranih porodičnih odnosa. Ustavni sud je mišljenja, dakle, da nema razumnih niti objektivnih kriterijuma na osnovu kojih se zakonodavac opredijelio za osporena zakonska rješenja, te da očuvanje pravne sigurnosti ne može, samo po sebi, biti dovoljan osnov za propisivanje prekluzivnog roka za utvrđivanje i osporavanje očinstva, odnosno ne može imati prioritet nad pravom i intresom svakog lica da sazna svoje biološko porijeklo, bez obzira na godine života.