“Iskra ETA 80” bio je više od običnog telefona – bio je predmet želje i statusni simbol na prostoru bivše Jugoslavije. Ovaj model, dizajniran 1978. godine od strane slovenskog industrijskog dizajnera Davora Šavnika, brzo je osvojio tržište, unatoč početnim poteškoćama u distribuciji. Naime, zbog kapaciteta proizvodnje, matična tvornica “Iskra” u Kranju nije mogla zadovoljiti veliku potražnju, a telefon je postao pravi hit.
U istoriji industrijskog dizajna, nekoliko predmeta ističu se kao ikone koje transcendiraju svoje vrijeme i prostor. Jedan od tih predmeta svakako je telefon “Iskra ETA 80“, čiji je izgled iz 1978. godine i danas sinonim za inovaciju i eleganciju. Dizajniran od strane slovenskog dizajnera Davora Šavnika, ovaj telefon nije samo oblikovao tehničke standarde, nego je postao simbol svoje ere, a njegova priča obuhvaća kako uspjehe, tako i značajne propuste u zaštiti intelektualnog vlasništva.
Njegov dizajn bio je nešto potpuno novo za to doba. Svojim modernim izgledom, koji je uključivao glatke linije i sofisticirane oblike, “ETA 80” je nalikovao na futuristički predmet, a iako je telefonski priključak bio luksuz u mnogim dijelovima Jugoslavije, ovaj je telefon bio pravi simbol urbanog života i modernosti. Razni su ga strani mediji uspoređivali s luksuznim automobilima, poput Lamborghini ili čak sa zrakoplovima zbog svojih aerodinamičnih linija.
Bio je hit i van Jugoslavije
Ovaj telefonski model nije bio samo domaći fenomen. Izvan granica Jugoslavije, posebno u Italiji i Njemačkoj, “ETA 80” je postao predmet velikog interesa, a narudžbe su stizale sa svih strana svijeta. Design je osvojio brojne nagrade i priznanja, kako u Jugoslaviji, tako i u inozemstvu, čime je Šavnikov rad stekao globalno priznanje, piše Kurir.
A greška je bila…
Međutim, usprkos svim uspjesima, jedna velika greška pratila je cijeli projekt: “Iskra” nije na vrijeme zaštitila patent na globalnoj razini. To je omogućilo konkurenciji da proizvede milione kopija telefona, koje su širom svijeta prodavane bez ikakvih prava na intelektualno vlasništvo. Procjenjuje se da je u tom razdoblju proizvedeno oko 300 miliona neovlaštenih kopija, što je rezultiralo ogromnim financijskim gubicima za Šavnika i firmu.