Predsjednik RS milorad Dodik jutros se obratio javnosti,kojoj je predsjednik.
Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:
“Dragi narode Republike Srpske,
Srbi, Bošnjaci, Hrvati,
Želim da vam kažem nešto o našoj budućnosti, i kao predsjednik Republike Srpske i kao čovjek:
Mi smo sami kovači naše sreće i niko je za nas ne može iskovati bolje i više po našoj mjeri od nas samih.
Imajte vjere i ponosa, imate i u koga i zašto!
Ne dajte da vas bilo ko plaši ni Miloradom Dodikom, ni Srbima, ni Republikom Srpskom. Ovo je naša kuća. Ovdje su se rađali naši stari i ovdje smo se mi rodili. Ovdje smo se voljeli i mrzili i ovdje će nam djeca rasti, školovati se, ženiti, udavati i, dao Bog – i dok se ja pitam – nikad više gledati preko nišana.
I kada se danas ljutimo jedni na druge i svašta kažemo jedni drugima, opet se razumijemo više nego što to iko sa strane može da vidi ili razumije.
Republika Srpska hoće samo ono što nam je dato Ustavom BiH.
Nikada nismo tražili ni slovo više.
Dali smo mnogo BiH, ali nekima ni to nije bilo dovoljno. Stalno hoće još.
Mora jednom da stane.
Znam da bi neki od vas voljeli nekog drugačijeg Dodika, možda bi i neki od nas političara voljeli neki lakši narod. Sigurno bismo svi zajedno željeli da živimo u neko bolje doba, ali mi smo sad i ovdje, na svome i u svome. I ja sam vaš, sviđalo se to nekom ili ne.
Ni Republika Srpska ni ja nismo prijetnja BiH. Republika Srpska je tu i uvijek će postojati. Ne može biti BiH bez Republike Srpske, kao što je ne može biti ni bez Srba, ni bez Bošnjaka, ni bez Hrvata i svih drugih koji u njoj žive. Amerika ima svojih 50 država i ništa joj ne fali. Imamo i mi Republiku Srpsku i Federaciju. I vodićemo ih sve bolje i sve pametnije, a i BiH ako se mi pitamo. Niko ih ne može voditi bolje od nas samih.
Stranci su nam pomogli da prekinemo rat i na tome im hvala. Lično mislim da su neki od njih pripomogli i da počne, ali neka to ostane moje mišljenje – tadašnji političari, nažalost, nisu znali, a neki ni htjeli, bolje. Trideset godina kasnije valjda nam je jasno da je naša budućnost samo u našem dogovoru, u dogovoru naših naroda i naših ljudi. Samo to tražim i na to pozivam. Nema nama sreće u diktatu bilo kog stranca koji ne dijeli ni našu sreću ni našu muku – niti može, niti zna kako. Svako uvijek gleda prvo sebe i svoju zemlju i danas može da nas miri, a sutra svađa. Ja to razumijem, ali ću se uvijek boriti i gledati najbolje prvo za svoju zemlju.
Ne dajmo nikome da nas potcjenjuje i ne potcjenjujmo sami sebe! Zašto mi da budemo jedina zemlja u Evropi, vjerovatno i u svijetu, od koje se traži da budemo podanici jednom strancu.
Nije lako, ali radimo, mijenjamo zemlju i sebe. Imajte vjere u mene. Ako mislite da među vama ima boljih od nas – mijenjajte nas. Ali to možete samo vi. Nikada neću dozvoliti da stranac, koga niko odavde nije birao, zapovijeda ko će biti predstavnik mog naroda.
Zato ne mogu da prihvatim da sam kriv jer nisam slušao tog stranca. Ne mogu da prihvatim ni da je kriv bilo koji Bošnjak ili Hrvat jer nije slušao tog stranca.
Tražim i tražiću od predstavnika drugih naroda i stranaka da se dogovaramo i za svoj rad odgovaramo vama, svojim biračima, svojim narodima, svojim građanima, a ne bilo kojoj tuđoj vlasti, ambasadoru, namjesniku… Ne može, valjda smo to svi naučili, sa mnom i sa nama ništa na silu.
Kao predsjednik Republike Srpske tražim ništa manje od punog poštovanja za nju i ništa manje od punog poštovanja za svakoga od vas, čak i kada se ne slažemo u ovoj našoj burnoj balkanskoj kući. To smo mi, ali to su i prave evropske vrijednosti. Samo tako možemo i hoćemo biti cijenjeni i u Evropi i u svijetu, gdje i pripadamo, samo kao ponosni, slobodni ljudi i svoji na svome”.