Naučnici sa Univerziteta Nottingham Trent analizirali su brkove gotovo 100 lisica i otkrili da hrana dobivena direktno ili indirektno od ljudi čini 35% prehrane gradskih lisica, u usporedbi sa samo 6% njihovih seoskih rođaka.
Lisice su svejedi koji jedu sve od malih sisara, ptica, ličinki i crva do voća i strvina.
Naročitou gradovima iskorištavaju ljudske izvore hrane, uključujući odbačene obroke i drugi prehrambeni otpad, kao i hranu ostavljenu za druge životinje, uključujući hranu za kućne ljubimce, hranu za ptice.
No istraživači su upozorili da je moguće da prerađena hrana, s visokim udjelom zasićenih masnoća i rafiniranih šećera i žitarica te niskom količinom vlakana i mikronutrijenata, može dovesti do lošeg zdravlja lisica.
U studiji je korištena hemijska analiza brkova 93 mrtve lisice diljem Britanije kako bi se otkrilo što su jele tijekom razdoblja od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci dok su dlake rasle, a ne sadržaj probavnih organa strvina.
Otkriveno je da ljudska hrana čini 16% prehrane urbanih lisica, dok hrana za kućne ljubimce čini 19%, u usporedbi sa samo 2,5% ljudske hrane i 3,5% hrane za kućne ljubimce za ruralne lisice.
Sve u svemu, ptice su i za gradske i za seoske lisice bile najveći izvor hrane i činile gotovo trećinu (32%) prehrane ruralnih lisica.
Lisice na selu
Lisice na selu također dobivaju 32% svoje hrane od plijena poput manjih sisara, 26% od voća i 4% od beskičmenjaka.
Ali dok su ptice činile nešto više od petine (22%) prehrane urbanih lisica, unos hrane za kućne ljubimce od 19% bio je na drugom mjestu.
Voće je činilo 17% prehrane urbanih lisica, manji sisavci su činili isti udio kao ljudska hrana, odnosno 16% ukupne prehrane, a beskičmenjaci su činili 10%.
Analiza je također otkrila da ženke lisice jedu više ljudske hrane nego mužjaci, vjerojatno zato što koriste obilne ljudske izvore hrane dok podižu svoje mladunce.
Profesorica Dawn Scott sa Sveučilišta Nottingham Trent, autorica studije, rekla je: “Iako prehrana urbanih lisica uključuje niz prirodnih prehrambenih artikala, pronašli smo manje prirodne hrane zajedno s više antropogene prehrane koja bi mogla uključivati ultraprerađenu hranu, ostatke ili komercijalnu hranu koja nije namijenjena divljim životinjama.
“Ovo ne znači da će sva antropogena hrana biti nutritivno neadekvatna, ali budući da prerađena hrana može biti bogata zasićenim mastima i rafiniranim šećerom, ne bi bilo nerazumno sugerirati da će određeni stupanj ovog izvora hrane vjerojatno biti nutritivno loš za divlje životinje.”
Dr. Jonathan Fletcher sa Sveučilišta Nottingham Trent dodao je: “Hrana dobivena od ljudi ili ‘antropogena’ hrana povezana je s lošim zdravstvenim ishodima za vrste koje je konzumiraju, pa je važno da ispitamo udio takve hrane u prehrani lisica.
Rekao je da je potrebno više rada kako bi se razumjeli potencijalni zdravstveni utjecaji njihove prehrane, ali je upozorio da će to više utjecati na urbane i ženske lisice.
Studija, koja je također uključila Agenciju za zdravlje životinja i biljaka, Univerzitet Brighton i Univerzitet Glasgow, objavljena je u časopisu Ecology and Evolution.
Izvor: tportal.hr